Talija je napisao:
Definiši u čiju prošlost bi se vratio?

Definiši termin vrijeme.
To je kao da pokusavas definisati gravitaciju. Ne znamo sta je, ali osjecamo da postoji, odnosno djeluje.
Ili da nekog pitas da ti objasni prostor. Sta je prostor? I gdje su granice prostora, prema najmanjem i prema najvecem prostoru.
Ne postoji najmanji prostor jer koliko god da ga dijelimo, uvijek ga mozemo podijeliti na pola. Isto, koliko god da ga povecavamo, uvijek moze biti veci za duplo.
Slican problem je s vremenom, jer nas zemaljski mozak je adaptiran na apsolutno, i ne moze shvatiti relativno, osim kod nekih genija kao Ajnstajn.
Problem je sto ljudi shvataju vrijeme u apsolutnom smislu i onda imaju probleme sa shvatanjem. Ako shvatimo vrijeme po Ajnstajnu, u relativnom smislu, onda vidimo da se nemamo potrebe vracati "u neciju proslost". Posto je vrijeme relativno i ono uvijek postoji. Dovoljno se samo pomjerati po vremenskoj skali.
Vracamo se u proslost tako sto se pomjeramo po vremenskoj skali. U ciju se proslost vracamo to zavisi od mjesta, odnosno prostora na kom se nalazimo.
Problem koji je Isak Asimov ovdje postavio je posto se Zemlja krece svemirom, kao i Suncev sistem, a i Galaksija, tako kad bi se mi i uspjeli vratiti u vrijeme u apsolutnom smislu, mi bi se obreli na nekom mjestu u svemiru gdje se Zemlja nalazila u proslosti. Zbog toga Asimov smatra da je nemoguce napraviti vremensku masinu.
S druge strane ako prostor posmatramo prema referentnoj tacki, u nasem slucaju bi to mogla biti Zemlja, i ako je prostor i vrijeme povezan kao materija sa nasim mislima, a u prakticnom smislu jeste, onda bi nase misli uticale gdje bi se nasli u tom trenutku, odnosno, u ciju proslost bi isli. Konkretno to znaci ako sjedemo u vremensku masinu i odemo u 1800 godinu to ne znaci da bi mi nestali jer se tad jos nismo ni rodili, vec bi znacilo da bi se kretali kroz vrijeme nezavisno od ostalih stvari kao sto kad sjedemo u auto krecemo se zajedno sa autom ka nekoj destinaciji. Slicno kad sjedemo u vremensku masinu krecemo se kroz vrijeme nepromijenjeni, dakle ne postajemo mladji, ne postajemo beba kako idemo u proslost.
Posto to jos niko nije isprobao, ne znamo bi li bila tacna Asimova teorija ili ova druga, ali eksperimenti kao i Ajnstajnove formule o kojima sam pisao u prethodnim postovima pokazuje da je put kroz vrijeme moguc i dokazan isto kao put kroz prostor.
Problem je sto mi to ne mozemo vidjeti. Npr kad bi putovali svemirom kroz prostor bez ikakve referentne tacke (kad nebi bilo materije, zvijezda itd), nama bi izgledalo da stojimo. Jer mi se uvijek krecemo odredjenom brzinom u odnosu na neko drugo tijelo.
Kad nebi bilo nikakvog tijela u svemiru nego samo mi, nase kretanje kroz prostor bi bilo besmisleno jer nebi ni znali da li se krecemo.
Slicno je i sa vremenom. Vrijeme se mjeri u odnosu na dogadjaje. Npr. sat mjeri vrijeme na osnovu broja otkucaja klatna koje je uskladjeno sa gravitacijom. Ili atomski sat mjeri vrijeme na osnovu oscilacija atoma.
Dakle, vrijeme je uvijek povezano sa nekim dogadjajem. Ako nema dogadjaja, vrijeme gubi smisao. Ali ne znaci da ne postoji. Slicno kao sto bi postojao prazan prostor kroz koji se krecemo svemirom, iako bez materije kretanje kroz prostor i odredjivanje velicine prostora gubi smisao, ali to ne znaci da prostor prestaje postojati, kao i vrijeme.
Mada, teoretski bez materije, i prostor i vrijeme, kao i sam svemir gube smisao. Otuda pretpostavke da prije big banga nije postojalo ni vrijeme ni prostor, ni materija. Ali ako kazemo da sad postoji materija i prostor, onda ne mozemo reci da ne postoji vrijeme, jer jedno bez drugog ne idu.