malteras je napisao:
Cini mi se da je to njegov stav o zivotu uopste (a mozda i grijesim, posto mu nisam pogledao mnogo filmova), da je nedovrsen i na pola i da je prepun svega i svacega, gotovo iskljucivo sastavljen od digresija
nedovršen u smislu ukupnog utiska, znači nemamo ni dramu među likovima, ni romansu, ništa što bi nas emocijonalno vezalo za likove, ni iskupljenje u pravom smislu riječi, sve je jako blijedo i nedorečeno a opet užasno naivno i predvidivo. možda sam ja očekivao više pa se dodatno razočarao ali to je moj utisak.
gnusni_snjesko je napisao:
nije poenta lektire da se zavadimo
mislim da je malteresova ideja od početka bila da ovdje izazove krvoproliće.
gnusni_snjesko je napisao:
i ja sam pojeo govno sto sam uopste predlozio bilo sta od PTA-a koji mi je svetinja....
ako nista drago mi je sto vremenom dokazujem samom sebi tacnost nekih izjava pogotovo sto se tice Tarantina i Aronofskog u odnosu na PTA-a, pogotovo sto sam hladne glave ponovo pogledao neke stvari i sada sa distance od par godina vidim zasto je ''Inglourious Basterds'' jedan od mozda tri filma sa kojih sam izasao iz kina i kako je ''The Wrestler'' i dalje ''Erin Brockovich'' na stereoidima i koji iskljucivo Mickey Rourke cini gledljivim
ko ti je kriv

mislim da kad pričamo o ovome treba da se bavimo konkretnim filmom a ne da ga procjenjujemo na osnovu toga šta je sve autor snimio tokom karijere. ja kad sam nabavio brzi internet prvo sam skidao kompletne opuse forda, pekinpoa, don sigela… i tu je bilo svega i svačega, uglavnom oni filmovi za koje sam čuo su bili dobri, oni skriveni su sa razlogom bili skriveni. znači postoji razlog zašto je sidney manje poznat i oni koji ga hvale mislim da to rade u kontekstu kasnije andersonove karijere.
po meni dobar film mora da izazove neku emociju, da nešto osjetiš ili da te natjera da razmišljaš o njemu nakon gledanja pa da mu se kasnije ponovo vraćaš, a ne da izađem iz bioskopa samo sa utiskom kako je philip hall dobro odglumio, ili kako dobar kadar jebote

…to nije dovoljno.
tebi je zbog posla kojim se baviš taj tehnički aspekt jako važan, i to je normalno, ali za nas obične gledaoce to je manje bitno. i kad sve to staviš na stranu i koncentrišeš se se samo na likove i priču, sidney te ostavlja potpuno hladnim.
kad je u pitanju tarantino, imaš dva tarantina: prva faza sa avaryem koja je sjajna i ova druga mnogo lošija faza, ali i kasnije u svakom njegovom filmu uvijek postoje neki zanimljiv segment. npr. upravo u inglorious bastards početak filma kad waltc traži jevreje u onoj kući je genijalno napisana i snimljena scena koja pokazuje da tarantino nije baš potpuno pukao i možda ponovo snimi nešto bitno.