filozof sa vrbasa je napisao:
1. Da li stvari koje je Bog zabranio, kao sto su ubistvo ili transfuzija krvi mogu da se otkupe? Pri tome ne mislim na namjerno ubistvo, a zna se zbog cega se krv daje i prima.
Pozdrav filozof!
Kako misliš da li mogu da se otkupe? Čime da se otkupe?
Citiraj:
2. “Neka svaki čovjek bude
podložan vlastima nad sobom, jer nema vlasti koja nije od Boga. Svaku vlast koja postoji
Bog je postavio na njezin položaj” ( Rimljanima 13:1; Titu 3:1 )
Obrati pažnju na sledeći izveštaj iz Dela Apostolskih 5:17-29 "
Tada su se podigli veliki svećenik i svi koji su bili s njim, pripadnici tadašnje saducejske sljedbe, i puni ljubomore 18 uhvatili su apostole i bacili ih u zatvor. (Jevrejski sveštenik i veće starešina iamli su i zakon u rukama tako da su bili i zakonodavno telo) 19
Ali Jehovin je anđeo noću otvorio vrata zatvora, izveo ih i rekao: 20 “Idite, stanite u hramu i govorite narodu sve riječi o ovom životu!” Vidimo jasno iz ovog stavka šta je je Jehovina volja koja je iznad zakona ljudi!)21 Čuvši to, u svanuće su ušli u hram i počeli poučavati.
Kad su stigli veliki svećenik i oni koji su bili s njim, sazvali su Sudbeno vijeće i cijelo vijeće starješina sinova Izraelovih i poslali su stražare u zatvor da ih dovedu. 22 Ali kad su stražari stigli onamo, nisu ih našli u zatvoru, pa su se vratili i javili: 23 “Zatvor smo našli zaključan i dobro osiguran i stražare kako stoje pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga nismo našli unutra.” 24 Kad su hramski zapovjednik i glavari svećenički čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25
A došao je neki čovjek i javio im: “Eno, ljudi koje ste bacili u zatvor stoje u hramu i poučavaju narod. (Apostoli su slušali Jehovu pre nego zakon ljudi!)” 26 Tada je zapovjednik sa svojim stražarima otišao i doveo ih, ali nisu upotrijebili silu, jer su se bojali da ih narod ne kamenuje.
27
Tako su ih doveli i postavili u dvoranu Sudbenog vijeća. A veliki svećenik ih je ispitivao 28 i rekao: “Strogo smo vam naredili da ne učite u to ime, a, evo, napunili ste Jeruzalem svojim učenjem i hoćete na nas navući krv toga čovjeka!” 29 Nato su Petar i drugi apostoli rekli: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima! Nadam se da ćeš izvući zaključak kad se treba pokoravati zakonu a kad ne!
Citiraj:
Slazem se da se vodje trebaju slusati, ali me zanima kada je dopusteno reci ne.
Koje vođe su u pitanju?
Citiraj:
3. Kako sam procitao 14. aprila ce se obiljeziti sjecanje na smrt Gospoda Hrista Isusa, kako se to pravilno obiljezava?
Ove godine je 14. Nisan po jevrejskom kalendaru bio 26. marta po julijanskom kalendaru! Dakle obeležavanje Isusove smrti ili Memorijal Isusove smrti bio je posle zalaska sunca na dan 26. Marta 2013. godine.
Evo kako se treba održavati:
Zašto održavati Gospodinovu večeru?
”Ja sam od Gospodina primio ono što sam vam i predao“ (1. KORINĆANIMA 11:23).
TOM su se prilikom okupili Jehovin jedinorođeni Sin i jedanaestorica ’koja su ostala s njim u njegovim kušnjama‘ (Luka 22:28). Bio je četvrtak navečer, 31. ožujka 33. n. e., a pun je Mjesec vjerojatno krasio nebo iznad Jeruzalema. Isus Krist i njegovi apostoli upravo su bili završili proslavu Pashe. Izdajnik Juda Iskariot je otišao, no ostali još nisu trebali otići. Zašto? Zato što je Isus namjeravao učiniti nešto vrlo važno. Što to?
2 Budući da je tom događaju prisustvovao Matej, pisac jednog od Evanđelja, neka nam on odgovori na to pitanje. On je napisao: ”Isus je uzeo kruh te ga je, izrekavši blagoslov, razlomio i, dajući ga učenicima, rekao: ’Uzmite, jedite. Ovo predstavlja moje tijelo.‘ I uzeo je čašu i, zahvalivši, dao im je, govoreći: ’Pijte iz nje svi; jer ovo predstavlja moju ”krv saveza“, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijehâ‘“ (Matej 26:26-28). Da li se taj događaj trebao održati samo jedanput? Od kakvog je značaja bio? Ima li on kakvo značenje za nas danas?
”Činite ovo“
3 To što je Isus Krist učinio u noći 14. nisana 33. n. e. bilo je daleko više od nekog usputnog događaja u njegovom životu. Apostol Pavao govorio je o tom događaju kad je pisao pomazanim kršćanima u Korintu, koji su ga još uvijek obilježavali iako je od njegove uspostave prošlo 20 godina. Premda Pavao 33. n. e. nije bio s Isusom i 11 apostola, sigurno je od nekih apostola saznao što se desilo tom prilikom. Osim toga, Pavlu su, po svemu sudeći, putem nadahnuća bile otkrivene pojedinosti s tog događaja. Rekao je: ”Ja sam od Gospodina primio ono što sam vam i predao, da je Gospodin Isus one noći u kojoj je trebao biti predan uzeo kruh i, nakon što je zahvalio, razlomio ga je i rekao: ’Ovo predstavlja moje tijelo koje je za vas. Činite ovo meni na spomen.‘ Isto je učinio i s čašom nakon što je večerao, govoreći: ’Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi. Činite ovo, kad god je pijete, meni na spomen‘“ (1. Korinćanima 11:23-25).
4 Luka, pisac jednog od Evanđelja, potvrđuje da je Isus zapovjedio: ”Činite ovo meni na spomen“ (Luka 22:19). Ustvari, tu se proslavu često naziva Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti. Pavao je naziva i Gospodinova večera, što je sasvim prikladan izraz budući da je uspostavljena u toku noći (1. Korinćanima 11:20). Kršćanima je zapovjeđeno da održavaju Gospodinovu večeru. Ali zašto je uspostavljena ta svečanost?
Zašto je uspostavljena
5 Prvi razlog zašto je Spomen-svečanost bila uspostavljena vezan je za jedan od ciljeva ispunjenih Isusovom smrću. On je svojom smrću dokazao da njegov nebeski Otac ima pravo vladati nad svime. Krist je time dokazao da je Sotona Đavo lagao kad je pogrešno optužio ljude da Bogu služe samo iz sebičnih razloga (Job 2:1-5). Time što je umro kao vjerna osoba Isus je dokazao da je ta tvrdnja neistinita i obradovao je Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11).
6 Drugi razlog uspostave Gospodinove večere jest taj da nas se podsjeti da je Isus kad je umro kao savršeni, bezgrešni čovjek ’dao svoju dušu kao otkupninu u zamjenu za mnoge‘ (Matej 20:28). Kad je prvi čovjek sagriješio protiv Boga, izgubio je savršeni ljudski život i sve što je taj život nosio sa sobom. Pa ipak, Isus je rekao: ”Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život“ (Ivan 3:16). Da, ”plaća koju daje grijeh je smrt, a dar koji daje Bog je vječni život preko Krista Isusa, našeg Gospodina“ (Rimljanima 6:23). Održavajući Gospodinovu večeru podsjećamo se na to da je Isusova žrtvena smrt dokaz velike ljubavi Jehove i njegovog Sina. Koliko samo trebamo biti zahvalni na toj ljubavi!
Kada je treba održavati?
7 Pavao je o Gospodinovoj večeri rekao: ”Kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, objavljujete Gospodinovu smrt, dok on ne dođe“ (1. Korinćanima 11:26). Pomazani kršćani kao pojedinci sve do svoje smrti uzimaju kruh i vino na Spomen-svečanosti. Tako pred Jehovom Bogom i ostalim ljudima uvijek iznova obznanjuju svoju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu koju je osigurao Bog.
8 Do kada će pomazani kršćani kao grupa održavati Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti? ”Dok on ne dođe“, rekao je Pavao, što je očito značilo da će je održavati dok Isus ne dođe kako bi tokom svoje ”prisutnosti“ uzeo na nebo svoje pomazane sljedbenike putem uskrsnuća (1. Solunjanima 4:14-17). To je u skladu s Isusovim riječima upućenim jedanaestorici vjernih apostola: ”Ako odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja“ (Ivan 14:3).
9 Kad je Isus uspostavljao Spomen-svečanost, uzeo je čašu vina i svojim je vjernim apostolima rekao: ”Nipošto više neću piti od trsovog roda do onog dana kad ga budem pio novoga u Božjem kraljevstvu“ (Marko 14:25). Budući da Isus na nebu ne pije doslovno vino, očito je mislio na radost koja je ponekad predočena vinom (Psalam 104:15; Propovjednik 10:19). To što će on i njegovi sljedbenici biti zajedno u Kraljevstvu za njih je radostan događaj koji željno iščekuju (Rimljanima 8:23; 2. Korinćanima 5:2).
10 Treba li Isusovu smrt obilježavati svaki mjesec, tjedan ili čak svaki dan? Ne treba. Isus je na dan Pashe uspostavio Gospodinovu večeru i bio ubijen, a Pashu se slavilo ”za spomen“ na oslobađanje Izraelaca iz egipatskog ropstva 1513. pr. n. e. (2. Mojsijeva 12:14). Slavilo je se samo jednom godišnje, i to 14. dana židovskog mjeseca nisana (2. Mojsijeva 12:1-6; 3. Mojsijeva 23:5). Dakle, Isusovu smrt treba obilježavati onoliko često koliko se slavilo Pashu, naime svake godine, a ne svaki mjesec, tjedan ili dan.
11 Dakle, Spomen-svečanost treba održavati jednom godišnje, 14. nisana. U jednoj enciklopediji stoji: ”Kršćani iz Male Azije dobili su naziv kvartodecimani [četrnaestnici] zbog njihovog običaja da Pashu [Gospodinovu večeru] uvijek slave 14. nisana. (...) Taj je dan mogao pasti na petak ili bilo koji drugi dan u tjednu“ (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, svezak IV, stranica 44).
12 Govoreći o situaciji u drugom stoljeću n. e., povjesničar J. L. von Mosheim kaže da su kvartodecimani održavali Spomen-svečanost 14. nisana jer su ”smatrali da primjer Krista ima snagu zakona“. Jedan drugi povjesničar kaže: ”Kvartodecimanske crkve u Aziji imale su isti običaj kao Jeruzalemska crkva. Te su crkve u 2. stoljeću prilikom Pashe 14. nisana slavile otkupljenje postignuto Kristovom smrću“ (Studia Patristica, izdanje iz 1962, svezak V, stranica
.
Malo je duži post, nadam se da ćeš ga pročitati!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
