Hristov je napisao:
Popo, ne da mi se previše se zaokupljati time pa ću nabacati par misli ovdje. Kao prvo ja bih bio baš dokoličar kad bih čitao svačiji blog. Čitao sam te članke dok nisam vidio neke nebuloze koje su oduzele svaku kredibilnost autoru, ali evo sada sam pročitao čitav članak, onaj linkovani nisam, jednostavno mi se ne da.
U prethodnom postu sam naveo ključnu stvar koja nedostaje kod tog blogera, "objektivnost". Jednostavno ljudi baziraju svoja mišljenja na nagađanjima, kao jelly u vezi jedne stvari i ona blogerka, pogotovo blogerku neću niti sam htio da komentarišem.
Nisam bloger, tj. ne vodim blog nego povremeno pišem za E-Balkan.net o raznim temama. Slučajno su me ove godine nakon dvogodišnje suradnje platili da pišem i o invaliditetu, jer su dobili neke pare za takvu tematiku. Recimo da sam samouki novinar. Pa da vidimo koje mi to nebuloze po tebi oduzimaju kredibilitet. Priznajem da "objektivan" nisam. Mislim da ni ne mogu biti, obzirom da me se tema osobno tiče. Objektivnost možeš tražiti u nekim drugim mojim tekstovima koji se odnose na politiku i film. Tekstovi o invaliditetu su zapravo moja intimna proza koju sam javnosti ustupio zato što iskreno mislim da se problemi kojih se ta proza dotiče ne tiču samo mene, i da je rješavanje tih problema važnije od mene, pa i od moje privatnosti.
Međutim, mislim da ti tekstovi nisu bezvrijedni samo zato što nisu 100% objektivni. Naprosto, prikazao sam dijelove problema koji se u javnosti inače slabo vide,a koje je i Nick prešutio, jer mu se ne uklapaju u priču koju inače prodaje. Mislim da to što su tekstovi obojeni mojom osobnom perspektivom, ne mijenja činjenicu da ti problemi postoje. Ne moraš se složiti sa svakom mojom rečenicom, i vrlo je moguće da sam neke rečenice mogao i bolje sročiti ili objasniti. Međutim, pametnije bi postupio da si razmišljao o problemu koji opisujem umjesto da tražiš tehničke nepreciznosti u mojoj frazeologiji.
Ovaj momak je napisao:
Citiraj:
Ja naime iz iskustva znam da nije dovoljno biti dobar i vjerovati u ljubav, i da ne postoje magični i sami po sebi razumljivi odgovori na pitanja o borbi s invaliditetom. Zna to i Vujičić, ali kad bi vam to tako rekao, ne bi bio to što jest, i ne bi imao od čega živjeti.
Primjera slčnih ovome ima više u članku ali ovime ću najbolje objasniti šta mi smeta. Pročitaj ovo koji put i razmisli malo o tome, i vidjećeš kakvu je glupost napisao. Po njemu Nik je bez sumnje lažov jer navodno tvrdi nešto što nije istina, laže ljude prodajući "poštapalice". On koji je iskusio invalidnost kaže da je život surov i da ne postoje magična riješenja, ALI ipak na jednom drugom mjestu kaže svaka čast Niku što se izdigao iznad svoje invalidnosti. Da li sad Nik prodaje maglu ili se stvarno izdigao, izgleda da ni momak nije načisto sa time. Ako se stvarno izdigao, zašto onda ne pričati o tome? Ovaj momak kaže da zna iz iskustva da ne postoji drugi put osim onog koji je on prošao, što je van svake pameti, mislim ono, arogancija zar ne? Nik je jasno rekao kako je doživio preobražaj, rekao je da je to bilo kroz Boižoju riječ, i to kaže bez uvijanja. Ja ne vjerujem da su njegov osmijeh i vedrina lažni, mislim da je iskren kad je pričao o pokušaju samoubistva i kad je pričao kako je sedmicama plakao prije koju godinu kad mu se neki plan izjalovio. Čovjek je prevazišao to sve i opisuje svoj put. Ovaj momak je samo dokaz da su nam Nikovi sa svojim vanrednim iskustvom potrebni, da nam pokažu kako možemo promijeniti unutrašnji stav bez obzira na spoljašnje okolnosti. Iskustvo ovog momka ga je naučilo da psuje i kad imenuje svoj članak, ona blogerka hoće histerično da plače, dotle ju je dovelo njeno iskustvo, a Nik kaže da može i drugačije. Moć njegove poruke nije u tome što govori neke komplikovane formule za uspjeh, što zadovoljava intelektualnu glad filozofa. Fazon nije u razriješenju neke logičke zavrzlame nego u unutrašnjem prihvatanju tih jednostavnih istina, a legitimitet mu daje upravo njegova životna priča, i to je sva filozofija. All we need is love, ok ajmo dalje to znamo. Nik kaže volim vas, i neka cura se rasplače, izađe iz publike i priđe mu i zagrli ga, i kaže to mi nikad nije rekao. Vidiš u čemu je razlika i zašto njegova priča ima smisla? Samo treba podići uši i bolje oslušati šta kaže. Nik se ne obraća samo invalidima, obraća se svima, njegova poruka nije blamiranje invalida, ako neki invalid to tako doživljava njegov problem. Stvar je tako jednostavna, njegova priča pomaže ljudima, on za neke ljude JESTE čudo koliko god taj bloger lagao da nije tako i da Nik laže druge da bi zaradio poštapalicama.
[/quote]
Ne mislim da je Nick u potpunosti lagao, niti to u mom tekstu piše. Ne mislim čak ni da je sve što radi nužno potpuno loše ili beskorisno. Ali mislim da on svojim angažmanom ne dotiče bit problema, i mislim da previše bazira priču na patetici i religiji. Kroz svoje tekstove na temu (ne samo onaj o Nicku ima ih još 15ak) sam pokušao ponuditi pristup problemu bitno drukčiji od njegovog. Da, i suroviji. Da, i racionalniji u smislu "Problem je u tome i tome, dajte mi rješenje!". Mislim da sam u tome i uspio. Mislim i da sam neke svoje osobne probleme vezane uz invaliditet riješio jednako uspješno kao Nick. Rastužuje me samo to što znam da ljudi od silne fascinacije Nickom, ne vide da su okruženi tisućama drugih invalida koji nisu u poziciji da se mogu sami izboriti za sebe. Rastužuje me i to što Nick svoj utjecaj na javnost nije iskoristio kao način da definira realne probleme tih ljudi i ponudi rješenja. Rastužuje me i to što će se Nick vratiti u Australiju, a ovo društvo i dalje neće imati pojma, i neće imati odgovor na pitanja o tome kako srediti realne probleme ljudi koji ovdje žive. A potpuno sam na čisto s tim da mi je drago što se Nick izdigao iz prosjeka, baš zato što znam koliko je to zajeban put, i drago mi je zbog svakog tko ga uspješno pređe. Ali to ne mijenja činjenicu da je njegov angažman u nekoj mjeri kontraproduktivan i prazan po pitanju rješavanja problema drugih ljudi. I siguran sam da je osmjeh na njegovom licu često i prečesto glumljen radi javnosti. Jer ni meni nije jednostavno javno se izložiti, pa vjerujem da nije ni njemu. Tužno je to što čak i on koji se smatra uspješnim ne može živjeti od 2 faksa koja je završio, nego živi od trgovine svojom intimom, kao uostalom i ja. Tu vidim problem, koji je općedruštveni, i veći je i od Nicka i od mene. Žao mi je što se on na taj problem ne osvrće.
Citiraj:
Da se vratim na ono poređenje da je spiker propovjednik. To samo govori koliko je puno predrasuda i pretenciozno njegovo pisanje, svaki čovjek koji ima neobičnu i jedinstvenu životnu priču da ispriča putuje i priča o tome, ne zato što on traži da priča o tome, nego ih zovu da pričaju. Jedan dobar primjer je Dick Hoyt koji svog sina invalida nosi, vozi, vuče dok učestvuje na triatlonu. Njegova formula je toliko "profana", "yes you can". Nikakva filozofija za intelektualno gladne snobove. On tu svoju formulu prenosi hiljadama ljudi koji ga slušaju, a razliku čini upravo on svojim ličnim primjerom, on je to nadahnuće za druge koje čini da njegove jednostavne formule djeluju na ljude, on je to čudo drugima. To ovaj bloger nije skontao i sve gleda kao profano, ne vidi nikakvo čudo i zato ne može da dopusti da mu bude bolje.
Priča da njegovo pisanje samo pokazuje neke stvari nema veze sa činjenicama, i ono da kao niko ne smije da kritikuje Nika zato što je invalid pa to kao znači da ga kao gledamo samo kao invalida i ništa više, to ne pije vode, vidiš kako sam ja iskritikovao blogere
Hm....da. Ja isto imam neobičnu i gotovo jedinstvenu životnu priču i preživljavam tako što pišem o njoj. Baš u tome i jest problem. Tj. problem je u tome što niti ja, niti Nick ne možemo opstati u društvu bez da prostituiramo intimu, i nikakve škole nam nisu dovoljne da steknemo pravo živjeti od svojih sposobnosti, umjesto od dijagnoze.
Džontra je napisao:
Da je lik harizmatičan, jeste...rijetko koja osoba se može s njim porediti...Lik bi kurve uspješno prodavao da pi**e besplatno s neba padaju....
Ali da je inspiracija...nije...
Čini mi se da je neko ovdje napisao, ako samo jednu osobu inspiriše, isplati se. Tebe ne inspiriše, druge inspiriše i to je to.
[/quote]
Meni je isto genijalno to što se neki ljudi bolje osjećaju kad ga čuju. Problem je samo u tome što su ti "bolji osjećaji" kratkog daha. Nakon što dođe s predavanja, prosječan slušatelj se vraća u surovu balkansku stvarnost, Nick se vraća u Australiju, a problemi ostaju isti. Zato se meni čini korisnijim baviti se problemima i rješenjima, nego apstraktnom inspiracijom.
Citiraj:
Da zaključim: niko ne očekuje da Nik na svakoga djeluje, to je nemoguće za očekivati. Ali je totalno bezveze da onaj na koga ne djeluje napiše članak kako je Nik šaralatan ia svoje argumentovanje bazira na zamjeni teza i nagađanjima koja su niđe veze. On zna kako Nik laže sebe i druge kako bi zatadio pare (pogledaj citat gore), on se "folira" slikama svoje cure, itd., yeah right
Nije problem u tome što Nick ne djeluje na mene, nego u tome što svojim djelovanjem ne mijenja stvarno stanje. Da imam takvu logistiku iza sebe, osobno bih radio puno konkretnije stvari od inspiriranja. A to s curom mi fakat nije jasno. Ja recimo osjećam potrebu štititi intimu svoje djevojke, i razmislio bih pet puta prije nego što objavim njenu fotku uz tekst. Ne kužim tu potrebu da komercijaliziraš baš svaki aspekt života. Ne kužim izostanak smisla za elementarnu diskreciju. Tim više što znam invalide koji su s 40 ili 45 godina djevci. Pokušaj zamisliti kako fotografiranje njegove cure utječe na njih.