Hristov je napisao:
imacu u sebi konflikt jer moja vjera kaze da treba oprastati svojim neprijateljima
Mislim da je opet stvar pojedinca kako ce postupiti. Ako neko slijepo vjeruje svojoj vjeri i uporno se drzi nekih vjerskih zakona i pravila "da ne bi slucajno ne-daj-Boze-pogrijesio-jer ne valja pogrijesiti pred Bogom" , a to sve radi bez da imalo svoj zdrav razum i srce ukljuci u to , od tog oprosta nema nista. Ma koliko covjek govorio "oprosticu jer tako moram/tako mi vjera kaze/tako je zapisano/takvo je pravilo.." to nije nikakav oprost. Ako oprost nije iskren i iz dna dusa i dubine srca onda je to "mrtvi oprost".
Ako neko kaze "oprastam ti" samo zbog neke formalnosti i da ne dodje do "unutrasnjeg konflikta", onda bolje da ne oprosti nikako.
Sto se samog slucaja tice ... sve je to zalosno sto se desilo. Zena je bas velika zrtva i bas ju je zadesila gadna nevolja. On - pacenik i nasilnik; bezumnik. Da ima imalo zdravog razuma to ne bi ni uradio. Desava se i medju hriscanima da neki momak ili cura ubije "zbog ljubavi" ("ako te ne mogu ja imati nece niko" ) .. Koliko puta citamo kako su se covjek i zena rastali pa on ili ona iz osvete /ljubomore ubiju djecu da bi ovom drugom naskodili. Kako je samo to bolesno i zalosno. A vamo placaju porez da budu hriscani. Nazvati se vjernikom je velika stvar. Covjek koji
ne osjeca i ne zivi vjeru unutar sebe nije dostojan da se nazove vjernikom. A koliko je ko vjernik, to nam dobro pokazuju nasa djela.
Ja ne znam kako se ta jadna zena osjeca; donekle i razumijem njen bijes i zelju za osvetom; iako u ovom momentu , sa trenutnim razumom i sa ovim trenutnim stanjem duse sigurno ne bih postupila tako kao sto je ona postupila. I to ne zato sto "mi vjera tako kaze " nego sto osjecam a donekle i znam da to nije najipsravniji nacin. Zlo djelo se ne unistava zlim djelom, samo se stvara jos vece zlo. A sto vise zla, vise ljudi strada.
Oprost je jedna velika i najjaca osobina, a i vrlina. I nije lako oprostiti. Ali, zar ne bi i mi zeljeli da se nama oprosti kad nesto zgrijesimo ( a svi grijesimo, SVI!)?! Zasto traziti a ne davati?
Stvarno teska tema. Koliko samo ljudi planu kad im je ugrozena imovina, kad im komsija predje 5cm u njivu, kad ti neko drugo dijete tvoje dijete udari, ogrebe, gurne ... kad neko udje preko reda u kolonu... odma se kod ljudi pali neka lampica , odma bi da se zastitie, osvete, sprijece... sve je to prirodno i sve je to za ljude. Ali koliko smo u stanju podnijeti sve to bez neke prevelike buke i sa dovoljnom dozom smirenoscu... to se bas mora nauciti.
A jos ako te neko unakazi ili ti unakazi ono sto volis, ili cak i ubije... onda se pale svi alarmi i lampice u covjeku...sve se pomijesa, sve osobine i mane i vrline se sapletu ... pa koja prevagne. U takvom slucaju zdrav razum izostaje a emocije su te koje se pale i ukljucuju u djela.
Ova zena 3 godine "masta" da tom covjeku koji joj je unistio zivot vrati istom mjerom. I sasvim je jasno da ona to ne moze da zaboravi jer se svaki dan budi bez vida i sa bolovima i svaki sekund njenog zivota i sva njena energija je usmjerena ka tome da si pojednostavi zivot i da se izbori za svakodnevnicu na najbolji moguci nacin. Kako ce se ona nakon tog cina osjecati, to samo moze ona znati; a da li ce joj od toga biti bolje, i to samo ona moze znati. Ali jedno je sigurno, sve to joj nece povratiti ono sto je nekad bilo; niti ce joj povratiti vid, niti ce izgledati kao sto je izgledala prije nesrece. Emocije ce se smiriti jer su upravo emocije te koje traze osvetu i vape za istom; ali dusa ce joj i dalje biti bolna, i to za jedno zlo djelo vise. Pogotovo kad shvati da se spustila na isti nivo kao i taj nasilnik.
Ne cini drugima ono sto ne zelis da drugi cine tebi.
Zivi i pusti druge da zive!U tome je sva "mudrost" zivljenja sa drugima ( uz druge ).
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
