Popokatepetl je napisao:
Eh, nemoj sad uvoditi nove pojmove. Ima mnogo stvari o kojima, kako si već rekla, ne znamo mnogo ili ništa, niti nas interesuje, pa ni ne razmišljamo o tome da li vjerujemo u njih ili ne (u smislu, da li mislimo da postoje ili ne). I onda možemo reći, o tome ništa ne znam niti me interesuje, tako da niti vjerujem niti ne vjerujem, prosto me ne zanima. Ali navedi mi par konkretnih stvari u koje ne vjeruješ (ili vjeruješ da ne postoje), a da za to nemaš ama baš nikakav razlog.
Pa upravo sam u prethodnom postu navela nekoliko pojmova za koje sam čula a u koje ne vjerujem. Ne kažem kategorično da ne postoji mogućnost da zaista postoje vještice na metli ali ja bez nekog posebnog razloga ne mogu da povjerujem u to, jednostavno ne vjerujem.
Elvis Presley je napisao:
Odlicno.
Ako smatras da je ovo istina, zar nije onda razumno reci da je vjerovanje produkt kulture u kojoj se rodis?
Ti vjerujes u Boga jer si se rodila u takvoj kulturi i od malena si upoznavala stvari iz te kulture.
Ali neko iz plemena u Africi nema pojma o Isusu Hristu niti o Bogu kakvom ga mi zamisljamo jer je upoznat sa nekim drugim pojmovima i stvarima.
I ako smatras da je ova pretpostavka tacna, onda zar sam pojam religije i svetih knjiga nije u potpunosti pogresan?
Ne kažem da nije razumno, to se u većini slučajeva i dešava (uticaj okoline, odgoj). Iz ličnog iskustva mogu reći da sam bila ateista do svoje dvadesete godine. Govorila sam "Kakav bog, o čemu vi pričate??" i govorila kako su ljudi koji vjeruju jednostavno zatucani mitovima (roditelji su mi ateisti, iako u porodičnom stablu imam pretka koji je kanonizovan). Da napomenem nikakva me nevolja ili neki poseban događaj nije natjerao da počnem da vjerujem, da utjehu tražim u nečem nadnaravnom, nekome ko vidi sve i koji štiti i sudi. Čak mogu reći da tom preokretu u mom razmišljanju nije prethodilo
nikakvo posebno prelomno raspoloženje, doživljaj i sl. Ali to nije tema ove priče.
Kad već spomenu plemena koja žive van civilizacije, van ustaljenih modela ponašanja nas "civilizovanog" svijeta, izvan naših mitova i tamo među tim priprostim svijetom možemo da susretnemo vjerovanje u bogove, u boga u nešto. Ok, može se reći da mnoge elementarne pojave neupućen narod ne znajući da tumači doživljava ih kao božije djelo. Ali zašto ih predočava baš kao boga? Da li ta predodžba pripada kolekivnom nesvjesnom svakog pojedinca ne bih znala reći.
Spacedwarf je napisao:
Ova pitanja tipa zasto ne vjerujes u boga, odnosno na osnovu cega tvrdis da bog ne postoji su pomalo kretenska. To bi isto bilo kao kad bi ja pitao nekoga: "A zasto ti tvrdis da ne mozes letjeti, ajde dokazi mi to" i sad ta osoba treba da skoci sa zgrade da to i dokaze ? Vjernici su ti koji tvrde da nesto postoji pa neka i dokazuju onda, na stranu to sto nema nijednog dokaza da Bog postoji (i na kraju mi ludi sto ne vjerujemo).
Evo kontra pitanja: Zasto vjerujete u Boga i zasto ste religiozni, na temelju cega zasnivate vjeru ?
Ovo sam i ja isto napisala ali ne baš ovako brutalno direktno

Suština je ista.