lollipop je napisao:
apsolutno ne... jer ako su u pitanju te dugogodisnje veze, procjena je da su sklopljene sa 18/20 godina, tad su kriteriji i okolnosti bile drugacije.. e sad, vremenom sazrijevas, vidis da mozda to i nije to, ali sve nekako tece, upadas u kolotecinu, ali kako npr. studiras sve ti to odgovara da se to tako razvlaci bez trzavica, bla bla. i skontas da su prosle godine, a da bas nisi najzadovoljniji. e sad, ili ostane tako i ozenis tu osobu jer ne naidje druga, pa se kasnije brak raspadne u vecini slucajeva, ili bar imaju vanbracne izlete a brak opstaje zbog djece, ili u boljem slucaju, naidje osvjezenje, neko ko ti malo bolje odgovara kriterijumima i shvatanju koja su se promijenila nakon toliko godina. i onda posto si vec malo zasao iznad 26/27 polako skontas i da nemas sta cekati vec da je opcija brak.
Hoćeš da kažeš da je 26 puno za biti singl, a?

Mislim da je vrlo moguće da se uljuljkaš u dugu vezu i misliš da ste vi i dalje jedno za drugo iako u dubini duše znaš da je to samo navika. A i sjećaš se divnih trenutaka s početka i vadiš se na to. I onda naiđe super zanimljiva nova osoba i ti jednostavno izgubiš glavu i udaš se.
To ti je objašnjenje, Hristov.
Meni se npr. desilo da izgubim glavu, da budem u vezi, te da raskinemo jer smo se jednostavno prerano upoznali i ciljevi su nam se razilazili.
I evo sad sam sama i mogu reći da sam sretna. Duge veze su super iskustva da naučiš šta hoćeš i šta nećeš. I znaš šta tražiš. A glupo je uopšte govoriti da se treba udati samo jer eto, vrijeme je. Za šta je vrijeme? Da si upropastiš život?
Ako raskineš naići će neko drugi ko će te "zaluditi"

Ako si zauzet, on će samo proći, a ti nećeš ni primijetiti.
