Od anoreksije pate i petogodišnjaci 
Megan Arčer, tada trinaestogodišnjakinja, sasvim iznenada se, žaleći se na bol u grudima, srušila pred svojim roditeljima, koji u šoku nisu znali šta joj se dešava.
Nakon što su pozvali Hitnu pomoć, čiji radnici su Megan odmah dali glukozu, djevojčica se naglo trgla i pitala koliko ta glukoza ima kalorija.
"Bio je to zastrašujući momenat. Odmah sam znala šta se dešava. Znala sam da koliko god se mi, kao roditelji, trudili nismo uspjeli da pobijedimo tu bolest", prisjeća se Džejn Arčer (47) nemilog događaja koji se odigrao u njenom domu.
Megan, sve do tada srećna tinejdžerka, izgladnjivala se kako bi izgledala savršeno, baš onako kakvi su zahtjevi današnjeg doba. A, to izgladnjivanje je neminovno vodilo ka anoreksiji....
Slučaj Megan Arčer, nažalost, nije jedini, jer je prošlog mjeseca objavljeno istraživanje prema kojem više od 2.000 djece prošlo kroz tretman u borbi protiv anoreksije, a ono što je daleko šokantnije svakako je da je čak 100 djece bilo dobi između pet i sedam godina.
Glavna ustanova za djecu sa problemima u ishrani je "Rodes Farm" u sjevernom Londonu, koja radi od 1991. godine i koja je prva ustanova ove vrste u Velikoj Britaniji.
"Rodes Farm" je ustanova koja prima pacijente dobi od osam do 18 godina, iako osoblje priznaje da su među svojim pacijentima imali i šestogodišnjake.
Ova ustanova ne podsjeća na kliniku, već više kao centar za druženje djece; sve je puno igračaka i ostalih sadržaja prilagođenih njihovim malim pacijentima.
Pacijenti, od kojih neki izgledaju zastrašujuće mršavo, zajedno se druže, igraju, a na raspolaganju imaju i veliki vrt, gdje takođe provode dosta vremena.
Osoblje ove ustanove priznaje da nije sve sjajno, jer je nekada donja granica za primanje pacijenata bila 15 godina, a sada je 13 i dalje je u opadanju, što je krajnje zabrinjavajuće.
Ovdje je boravila i Megan, koja se u potpunosti oporavila od poremećaja koji je imala. Njena majka i dalje ne može da vjeruje da se nešto tako desilo njenoj kćerki.
"Mladi ljudi bi trebalo da budu puni života, ne bi trebalo da imaju bilo kakvih briga. Jednostavno, nisam mogla vjerovati da dijete može da ima anoreksiju u njenom dobu. To mi je tada bilo potpuno nepojmljivo", kaže Džejn.
Megan, koja je sad već tinejdžerka, danas "hladne glave" objašnjava kako je samu sebe dovela u to stanje. Ona priznaje da je sad svjesna koliko je bila sebična i kroz kakav pakao su prošli njeni roditelji.
"Ja zapravo nikad nisam voljela svoje tijelo, kako sam izgledala. Još kao mala primijetila sam da su svi moji prijatelji sitni, mršavi, a ja sam bila krupnija i razlikovala sam se od njih", priča Megan.
Iako Megan nikada nije bila gojazna, odlučila je da prvo krene u teretanu, a svaki dan je džogirala.
"Postala sam opsjednuta trčanjem. Ako bi neko pokušao da me spriječi, u momentu bih se naljutila i pobjegla od kuće. Trčanje je bila moja strast, sviđalo mi se i bila sam ponosna na samu sebe", prisjeća se Megan.
Međutim, vremenom stvari su bivale sve gore; počela je sve više da vježba i njena kilaža je jednostavno padala, iz mjeseca u mjesec.
Zabrinuti roditelji su konsultovali nutricionistu, ali ni to nije pomoglo, jer je svakim danom bila sve mršavija. Konačno, na pragu 13. godine je kolabirala.
Roditelji su odmah reagovali i odveli je u "Rodes Farm", gdje je primljena u novembru 2010. godine. Njena majka priznaje da su bili nemoćni, da oni ništa više nisu mogli učniti, osim da je prepuste ekspertima.
"Mogla sam predvidjeti šta se dešava, mogla sam predvidjeti da će doći do toga, ali jednostavno u takvim situacijama se osjećate bespomoćno", kaže Džejn.
Nemaju svi sreće da završe u "Rodes Farmu", jer mnogi sebi to ne mogu priuštiti. Naime, vrhunska njega koju djeca dobijaju ovdje košta i do čak 499 funti po danu, što je više od bilo kojeg luksuznog hotela.
U toj klinici ne praktikuju nasilno hranjenje i samo jednom su bili u situaciji da dijete moraju staviti na infuziju. Oni koriste tehniku ohrabrivanja preko prijatelja, tako da djeca jedni druge ohrabruju da jedu.
Kada dijete bude smješteno u tu ustanovu, prvi cilj je dobiti dva kilograma za sedam dana. Djeca u prosjeku ovdje provode i po 20 nedjelja, koliko je recimo provela Megan. To samo govori koliko je njeno stanje bilo ozbiljno.
Martin Dejvis, vodeći ekspert u toj oblasti koji radi u "Rodes Farmu", kaže da iz godine u godinu primaju sve mlađu djecu.
"Kada sam došao ovamo, 1996. godine, bilo je nezamislivo da imamo pacijenta od 10 godina, ali danas je to sasvim normalna stvar. Problem je što se taj trend produbljuje pa imamo i djecu od šest, sedam godina", priča Dejvis. On na kraju upozorava da je uzrok tome svijet u kojem živimo, društvo koje djecu forsira da budu bolji. U takvim situacijama djeca ranije i sazrijevaju i to njihov život čini daleko komplikovanijim.
"Djeca treba da budu djeca... Da se igraju i bave svim čime se bave djeca njihovog uzrasta, a ne da razmišljaju koliko su pojele, broje kalorije i paze na izgled", ističe Dejvis.
http://www.nezavisne.com/zivot-stil/ziv ... 05345.html
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
samo još silikone da ugradi 
