Slučajno poznajem jednu mladu osobu kojoj je, zahvaljujući humanosti građana RS i velikoj akciji prikupljanja novca, spašen život liječenjem u inostranstvu. Nakon više od pola godine ta mlada osoba vratila se u Banja Luku sa stavom "Banja Luka je selo, ja ne mogu da živim tu već isključivo u evropskoj metropoli", "RS je zemlja zaostalih i siromašnih ljudi koji nemaju pojma ni o čemu, a posebno doktori" ( bez obzira što su stručnjaci na stranoj klinici potvrdili dijagnozu koju je postavio banjolučki ljekar). Ta osoba više ne poznaje svoje stare prijatelje, sa nipodaštavanjem govori o ljudima i zemlji zahvaljujući čijoj dobroj volji i novcu hoda po crnoj zemlji. Trošenje para skupljenih u humanitarnoj akciji jeste posebna priča, ali time neka se drugi bave. Zanima me kako je pristojna i dobra mlada osoba, nakon bitke za život koja je, hvala Bogu, za sada izvojevana, uspjela da postane drsko i bezobrazno čeljade? Da li je kriva medijska pompa koja se digla oko svega toga, ne znam, ali osjećam se glupo kada se sjetim kako sam ( kao i mnogi drugi) pomagala i strepila nad sudbinom osobe koja sad jedva kaže "zdravo". Pare su čudo...
|