Četvorka za mene nije trebala ni postojati ili barem nemati veze sa prva tri.
U ono vrijeme, dok su Rambo, Commando, Cobra, Clint Eastwood i ostale na metke otporne spodobe terorisale kina i publiku, pojavio se McTirenanov prvi film u kojem je glavni junak predstavljen kao običan čovjek, jadni bijedni irski njujorški white trash policajac koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme, usprotivio se jačima i opremljenijima od sebe, primao udarce i ubode nožem, krvario, bos hodao po staklu i za svo to vrijeme kukao kako mu se sve to sručilo na glavu i kako ga kod kuće očekuju svađe sa (budućom bivšom) ženom i neslaganje sa djecom. To je bio filmski junak sa kojim se moglo sporazumjeti, zatim Hans Gruber (Alan Rickman), jedan od najopasnijih negativaca ikada viđenih u 7. umjetnosti, a i sam film bio je ultimativna himna akcionom žanru, barokne McTirenanove režije i konstantnim uzbuđenjem sve do šok-scene na kraju gdje stari dobri Reginald VelJohnson spašava stvar
Harlinova dvojka je bila dobra ali ipak na isti kalup pa je nisam posebno upamtio, ali opet McTirenanova trojka je podigla priču sa enterijera (Nakatomi zgrada, aeodrom) na širu mapu (cijeli grad) + Samuel L. Jackson koji je zadao par urnebesnih scena.
12 godina kasnije, šta je sa četvorkom? McClane se herojski baca na borbeni avion i bježi sa njega učas eksplozije i rušenja, tučnjava sa Maggie Q u prazno, bezvezni sidekick u naličju Justina Longa (uvijek ga brkam sa Coppolinim Schwartzmanom), Kevin Smith kao hackerski stručnjak, bezlični i neharizmatični Timothy Olyphant kao negativac, glupo finale, tona kompjuterskih efekata, PG-13 cenzura radi dovlačenja široke porodične publike u kino i, upravo zbog toga, čuveni McClaneov bojni poklič ''Yippie-ki-yay, motherfucker!'' skraćen je samo na ''Yippie-ki-yay, mother...!'' (ima i necenzurisano DVD izdanje).
A nije ni čudno kad je četvorku režirao autor smećastog vampirskog Underworlda.
Ukratko - klasični akcioni film je mrtav.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
