Roditelji su djetetovo ogledalo i obrnutoCitiraj:
Kako se treba ponašati za stolom prilikom jela, kako u prodavnici, kako prema komšijama, vršnjacima, starijim, gdje treba odlagati otpatke, kako treba govoriti i još mnogo toga, i pored činjenice da to djecu uče u školama, ipak, vi treba da naučite svoje dijete! Već pri prvom djetetovom izlasku iz kuće, lako se može uvidjeti da li ste u tome uspjeli.
Vaše dijete je vaše ogledalo, baš kao što ste i vi njegovo. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici, o međusobnim odnosima, o navikama, osobinama ličnosti osoba koje ga okružuju. Tako ste vi ogledate u djetetu. A sve što vi radite, kako se ponašate, kako se ophodite jedni prema drugima, kako govorite, gestikulišete, sjedite, jedete, dijete vidi od vas, tj. ogleda se i ugleda na vas. Kopira vas. Identifikuje se s vama.
(Nedavno sam bila u gostima. Djevojčica od godinu i osam mjeseci imitirala je svoju majku kako sjedi, kako pomiče kosu sa čela… Smijali smo se, ali čak i u tako bezbrižnim životnim situacijama treba imati na umu da nas, već tako mala djeca, budno motre, prate svaki naš pokret, posebno majčin, odlično prepoznaju emocije i raspoloženja na licu, imitiraju prvo glasove, pa slogove i riječi svojih roditelja, oponašaju njihovo držanje tijela, hod, pokrete, mimiku… I vrlo dobro primjećuju i najsitinije detalje, čak i one kojih mi nismo ni svjesni).
Porodica je prva djeteova okolina i samim tim, s njom se dijete najviše poistovjećuje. Nešto kasnije, to su vršnjaci, učiteljica, profesor, neka poznata TV-zvijezda, spotrista i sl. Ali roditelji i dalje ostaju u pozadini dječijeg bivstvovanja, jer s njima djeca provode najviše vremena, s njima žive, dijele dobro i zlo, rješavaju probleme itd. Zato, uvijek radite na svojoj nadogradnji, na svom permanentnom odgoju i obrazovanju, jer ako dijete vidi da vi slobodno vrijeme koristite čitajući knjigu i ono će posegnuti za njom. To će imati mnogo više efekta od priče: «Hajde, sine, čitaj neku knjigu, trebat će ti…». Takve i slične fraze vremenom djetetu postanu dosadne, čak naporne i u njemu, stalna prisila, može proizvesti samo apatiju ili čak antagonizam i prema vama i prema knjizi. Djeca ne vole kada im se previše pridikuje, naređuje, kada ih tjerate da nešto urade. Umjesto samo rječima, pokažite im ono šta trebaju da usvoje i svojim djelima. Tako će lakše, brže i s više volje naučiti mnogo toga. Jer, ako tražite od djeteta da pospremi krevet kada ustane, nemojte da vam se desi da vaš krevet dijete zatekne neuredan. Prigovorit će vam to kad-tad. Ako odvraćate dijete od gledanja u ekran (bilo ekran TV-a ili računara), nemojte se odmah nakon izrečene opomene djetetu, okrenuti i upaliti televizor. Tako dolazite u kontradikciju sami sebi, a djetetu to sigurno neće pomoći.
Što se tiče spomenutog prethodno, ja sam voljela kad moj otac malo "cvrcne". Inače je jako zatvoren i hladan, ali u tim momentima je bio sasvim druga osoba, grlio nas je, ljubio... Rado se toga sjećam i ne smatram da je strašno ponekad popiti, čak i svaki dan popiti jedno pivo poslije ručka je normalno ako neko ima tu naviku. Druga stvar je napijanje do besvijesti, pogotovo pred djecom.