boa je napisao:
obozavam sve vrste kartaskih igara!
sto je najgore mislim da su to moji roditelji kulturno podsticali.
recimo kao dijete znam da smo igrali rauba i ko izgubi-pere sudje.
ili ko izgubi u remiju ide po kolace i placa ih.iz ove perspektive vidim da se to zove kockanje
danas imam neku ustaljenu ekipu prijatelja/poznanika sa kojima se uz mezu jednom sedmicno igra ze neke male novce, osjecaja radi.Ovo se zove socijalni život, i sasvim je OK, jer unutar porodice ste se družili i zabavljali više nego prosječno, a što se tiče kartanja sa prijateljima, svede se na isto, sastanete se, zakartate, zamezite, popijete, i kada bi sve stavili na račun, došli bi do zaključka da niko nije izgubio, već ste svi u stvari dobili dobru zabavu, prijatno druženje, čuli dosta dobrih viceva i posljednje tračeve. Neprocjenjivo.
Ne može se porediti sa onim luzerima koji sjede sami, ispred automata i ne mogu se oduprijeti vlastitoj gluposti.