Dječak s naslovne strane Autor: Dragiša Adžić
utorak, 11 januar 2011 18:34

Dribling, rola, lopta kroz noge, centaršut, golllll. U najkraćem mogao bi se opisati put Božura Matejića, fudbalskog mangupa kakvog Banja Luika nije imala ni prije, a ni poslije njega. Navijači su ga voljeli, a Banjolučanke ludovale za njim. Uz njegovo ime vežu se najveći uspjesi Borca, a priča o Božuru počela je 13. septembra 1978. godine, na naslovnoj strani "Tempa", najčitanijeg sportskog lista na prostoru bivše Jugoslavije.
- Igrala je moja Zvezda s Dinamom iz Berlina, prvo kolo Kupa pobjednika kupova. U Berlinu smo poraženi 5:2, ali pred 70.000 gledalaca na "Marakani" u posljednjim trenucima susreta postigli smo gol i otišli dalje (4:1). Ja sam dohvaćao lopte i odmah poslije meča poletio sam u zagrljaj Duletu Saviću, ljubimcu sjevera. Ažurni fotografi uhvatili su taj trenutak, a ostalo je sve istorija - prisjeća se Božur Matejić dječaka s naslovne strane "Tempa". Šest godina kasnije (1984) na insistiranje Đorđa Geruma, Božur se obreo u Banjoj Luci i
[b][b][b]volio je do kraja života.[/b][/b][/b]
- Sve doboro u životu desilo mi se u Borcu. To su najljepše godine mog života. Banja Luka je najljepši grad na svijetu! Drago mi je da nisam zaboravljen u gradu na Vrbasu, čak sam izabran i u idealni tim Borca svih vremena. To je nešto što ostaje vječno. Koliko mi je drago zbog mene, žao mi je i ostalih saigrača, jer samo je još Bilbija u tom idealnom timu, a po rezultatima mislim da smo ubjedljivo najbolja generacija Borca - nastavlja Božur Matejić u jednom dahu, obećavši da je već za Svetog Jovana u Banjoj Luci.
Kao i svima iz te generacije, finale Kupa Jugoslavije sa Crvenom zvezdom obilježilo ga je za sva vremena.
- Nisam bio svjestan da igram protiv kluba u kojem sam ponikao. Već dugo sam tada bio igrač Borca, bili smo klapa koja je disala kao jedan. Ma imao sam osjećaj kao da igramo s Leotarom, eto tako nekako. Neka se ne naljute Trebinjci, ali da smo u susret ušli drugačije, ko zna kako bi se završilo. Ovako, svijet je imao priliku da piše o jednoj velikoj senzaciji - poručio je Božur Matejić, dodavši za kraj da se redovno čuje sa svima iz te čuvene generacije 1988.
- Malbašić, Špica, Beširević, Karalić... Najmanje dva-tri puta mjesečno smo na liniji. Previše smo toga dobrog napravili da bi to olako zaboravili - poručio je fudbalski šarmer, kakvog Banja Luka nije imala, a imala ih je mnogo, mnogo, ali jedan je Božur Matejić...
http://www.fokus.ba/nov/index.php?optio ... Itemid=188