rio je napisao:
danas ljudi ulaze u brak iz milion drugih razloga...recimo,mala je zatrudnila i hoce da rodi,ili...dugo smo skupa i VRIJEME JE da se uzmemo, ili...ko zna kad cu imati drugu priliku! itd, itd...
spomenuo si i tzv. socijalno pitanje...eh sad cu mozda uzburkati talase ali mislim da je to pitanje suvisno!
kad bih cuo da se jedan par nije vjencao samo zato sto su u teskoj finansijskoj situaciji...odmah bi im preporucio da se sto prije rastanu! da i nepomisljaju na brak!
pa svi smo culi hiljadu puta kako svestenik spominje, na vjencanju, izraz "zajedno i u dobru i zlu"...ako jedan par razmislja o finansijama i prije vjencanja sta ce biti kasnije!?
Jeste,najcesce je trudnoca ta koja mlade ljude odvede do oltara.Usudila bih se reci u cak 90 odsto slucajeva (pa bilo da se radi o neobaveznoj vezi,koja se zavrsila kod maticara zbog toga,bilo da se radi o dugogodisnjoj ljubavi,gdje su se ljudi planirali vjencati,ali ne tako brzo,pa je trudnoca ubrzala stvari – uglavnom svadba i brak nisu bili konkretno planirani tada kada su se dogodili,dakle u brak se uslo uslovno receno stihijski).
"Vrijeme je da se uzmemo" – citajuci uvodni post,ovo mi nije palo na pamet,ali u potpunosti se slazem.
Ima slucajeva kod jako dugih veza gdje i njeni prijatelji i rodjaci,a i njegovi prijatelji i rodjaci uticu na par da napravi taj zadnji korak i oni se jednostavno prepuste plimi.
Jer eto,svi misle da im je vrijeme vec jednom ozvaniciti tu vezu,jer roditelji zele da dozive da vide unucice,jer imaju dosta godina i svi njihovi prijatelji,ljudi iz njihove generacije,su vec u braku,a oni nisu,i sl.,dakle uglavnom zbog drugih ili toga sto drugi jesu,a oni nisu,zbog straha od samoce i godina koje prolaze,polako,ali sigurno...samo ne zbog toga jer oni tako zaista zele (a tako bi trebalo biti).
E sad…
Ne slazem se sa tobom kad kazes da je socijalno pitanje nebitno!!!
To je upravo jako veliki problem kod ovih "novih" brakova i cesto razlog nesporazuma u tek sklopljenom braku.
Neki se ne zabrinjavaju socijalnim pitanjem,vec zive kod roditelja,a cesto i na roditeljskoj grbaci.
I onda su nezadovoljni zivotom u punoj kuci,njima roditelji pocnu smetati (u potpunosti se slazem da neki roditelji znaju zagorcati bracni zivot svojoj djeci,narocito izabraniku/izabranici svog djeteta,ali treba uzeti u obzir da su mladenci u njihovoj kuci,a ne obrnuto).
Pa ako ti ne odgovara kod roditelja idi zivi sam!
Ne mogu tebi roditelji u svojoj vlastitoj kuci smetati,mozes samo ti njima smetati!
Ali mladi ljudi cesto ne mogu zivjeti sami,jer nemaju novca da zive sami.
Naravno,prije stupanja u brak bude "bicemo kod mojih,ako nam se ne bude svidjelo naci cemo sebi stan".
No to se izgovara povrsno,pa kad dodje do toga da se treba traziti stan,tek se onda sjete da ga nemaju odakle placati.
Mladi nisu samostalni,zive u roditeljskoj kuci,koji im tu uslugu cesto naplate uzimajuci si zbog toga za pravo da im se uplecu u brak i diktiraju im zivot,pa cak i sta ce se i kad ce se jesti...jer nemaju izbora ili zbog toga sto (i kad imaju izbora) nisu naucili sami brinuti o sebi,pa je laksi put ostati kod roditelja i to ponovo prepustiti njima.
Dalje,od necega treba i da se zivi,a posao je danas tesko naci,a jos teze zadrzati.
Dakle nema one sigurnosti kao nekada.
Kad nadjes posao miran si.Znas da ga mozes izgubiti samo ako napravis neku ekstremnu glupost.
Sa poslom dolaze jos neke privilegije (govorim za ranije)...znas da ces za par godina dobiti stan.Plata je redovna i solidna.Ljetovanje jako povoljno preko firme.Praznicima se ne radi,a cesto ni nedeljom.Porodiljski dopust je bio godinu dana (medju najduzim porodiljskim dopustom u Evropi,ako cak ne i najduzi).Penzija je bila ono sto te sigurno ceka.Radno vrijeme normalno.
Danas mladi i ako nadju posao to je cesto los,nesiguran posao (od danas do sutra),plate nisu redovne,o stanu mogu sanjati ako ikad ispune uslove da dignu kredit (uslovi su takvi da ih uz prosjecnu platu mozete samo uz pomoc Devuida Koperfilda postici) koji ce vracati narednih 150 godina (treba napomenuti da i ti uslovi koje samo Devid Koperfild moze omoguciti prosjecnom gradjaninu su vezani za male kredite s kojima stan ne mozes kupiti,tako da ni od toga nista...).
Radno vrijeme je mnogo duze (nisu placeni prekovremeni radni sati,uglavnom),radi se i vikendom i praznikom,tako da dolazi do otudjenosti izmedju bracnih drugova (nikad nisu zajedno,cak ni za praznike,nes' ti bliskosti – a jos se ovo odnosi na one koji su imali srecu zaposliti se,pih),uglavnom se radi kod privatnika koji ce trudnicu otpustiti,a o trudnickom bolovanju ili porodiljsko dopustu moze se samo sanjati,te tako porodica kad joj najvise treba para (zbog priprema za novog clana) ostaje bez jednog priho...
To je samo djelic svega,ko zna koliko toga ima sto ja ne vidim,jer kao "neudavaca"

nisam imala direktno iskustvo.
Nuzno je misliti o takvim stvarima,jer svestenik zaista kaze u dobru i u zlu,ali ne kaze kako platiti racune za struju,vodu,kako kupiti hranu bez novca...
Jer svestenici o tome ne moraju brinuti,puni su novca,koje ne djele sirotima i ubogima kako propovjedaju,vec trose na sebe,luksuzne automobile i lagodan zivot.
Lako je odluciti "u dobru i zlu",da se nista ne planira i ni o cemu ne razmislja i onda zivjeti u bijedi i sto je jos gore,stvarati nove ljude koji ce odrasti u bijedi i nikakvim uslovima,bez osnovnog,a za zivot potrebnog.
Ipak treba malo odgovornosti i prema sebi i prema onom drugom,a i prema nekom novom zivotu koji ce mozda doci.Jer od ljubavi se ipak ne zivi.Treba zapeti,potruditi se i napraviti nesto,pa tek onda stupiti u brak.
Ni kuca se ne gradi od prvog sprata,vec od temelja.
