Elvis Presley je napisao:
Unbeliever je napisao:
kliber je napisao:
Mene je upravo veliko interesovanje za religiju odvelo u ateizam.
Suština religije, nije stvar interesovanja.
Divno.
Znaci opravdavas svako nemoralno i bahato ponasanje kao sto je ovo prezderavanje na slavama i ostalo dok kod se cvrsto, "sustinski" vjeruje.
Nije bitno poznavati svoju religiju, bitno je "sustinski" vjerovati (naci smisao zivota)...
Tako se onaj tenssin broj vjernika jos vise smanjio.
Malo je ateista koji zavrijedjuju naziv ateista velis..
E vidis tu postoji razlika izmedju ateista i vjernika. Jer ateisti nikome ne treba da se dokazuju osim samim sebi, dok to kod vjernika nije slucaj.
A to da ih je manje kada dodje posljednji cas, ne samo da uopste nema nikakve veze sa ateizmom niti ga degradira vec ne ide u korist vjeri jer se jasno vidi sta je glavni razlog i uzrok okretanja necemu visem (bogu) - strah.
Nekoga taj strah navede na vjeru ranije nekoga kasnije, pogotovo kad se blizi "posljednji sat".
Nije stvar interesovanja nego nečeg višeg.
Većina ateista su tek duhovno lijeni materijalisti, a dijelom i samozvani vjernici kojima se vjera sastoji od ikonografije i redovitih ponavljanja običaja - "ateizam zaogrnut tradicijom" takvih je najviše.
Ateista bi trebao biti neko ko vjeruje u ateizam

da ne uvodim agnostičku komponentu "ne znam i ne interesuje me"
u ateizmu, kao ni u "vjerništvu" nema ničega posebnog, niko nije poseban, svi smo potrošni i nismo sudbonosni za ovu planetu i ovaj svijet. A opet, postoji hiperindividualizam u vezi između Boga (Kosmosa) i drugog bića.
I da ti kažem, slagali su te, nema vjerovanja iz straha. To nije vjerovanje. To je materijalizam iz straha za svoju guzicu.
Ako neko istinski vjeruje, on guzice nema, nema ništa, ni samog sebe, nikakvog tereta, ima samo dušu koja nije ni muška, ni ženska, ni ljudska, ni zemaljska, on smrt gleda kao što ti gledaš Vrbas kako teče. A takvih je još manje nego ateista. Čovjek može daleko dogurati u religiji, biti istaknuti poglavar i sl. ali zavisi šta ga goni i pokreće, ako je to želja za uspinjanjem i dokazivanjem, želja za superiornim znanjem, taj će biti blagoslovljen, zaista blagoslovljen, milošću da sve to jednog dana pogleda sa dna i da kao Eliot u svojoj pjesmi kaže "Nije to ono, uopšte, Nije to ono što sam mislio, uopšte".
Ali sve po zasluzi, shvati to kao zakon akcije i reakcije, kako god.