Divno vas je gledati kako samo nabacujete šta pišu jedni, a šta pišu drugi. Kao što je neko gore naveo, Politika je posebna tema, tamo se raspravljajte.
Pratim ogromnu većinu utakmica i jednostavno sam se uhvatio da mi je (zaista je tako) potpuno svejedno da li BiH dobija ili gubi. To nije zemlja u kojoj sam rođen i koju sam kao dijete volio, a definitivno nije zemlja koju osjećam kao svoju.
A za to je nakon svih ovih godina poslije svega što sam proživio (i što bi bilo dovoljno da zaista mrzim "one druge", ali ne mrzim) zaslužan upravo kontakt sa "onim drugima". Očigledna manjina kojoj pripadam smatra da je već odavno trebalo prihvatiti ono na šta smo svi natjerani i da gledamo kako da lakše i koliko toliko bolje živimo, neka neke druge generacije pokušavaju prepravljati nepopravljivo u krvi ako imaju želju, nama je i previše. Ogromna većina je i 30 godina kasnije zadojena "svojom istinom" i željom da po svaku cijenu ubijede i mene i sve nevjernike u tu svoju istinu. A mržnja (da, mržnja) u njihovim očima kada vide da sam ja Srbin iz Republike Srpske (ne iz manjeg entiteta, ne iz RS) i da nisam Bosanac srpskog porijekla iz BiH čija je patriotska obaveza da navija za reprezentaciju u kojoj igraju "svi naši". Zemlja u kojoj su živjeli "svi naši" i reprezentacija u kojoj su igrali "svi naši" im nije valjala i sada pričaju kako su je svi mrzjeli i kako su tamo bili ugnjetavani i da nikad nisu navijali za nju. A voljeli su je više od svega ma*** im **bem! A sada bi da imaju takvu istu, samo svoju u kojoj su oni i otac i majka i da se njih sve pita, a mi smo eto sticajem okolnosti i nažalost tu, pa je red da nas se ubjedi da smo mi nešto što nismo, ali bićemo, samo polako.
Koliko god vi tvrdili da to nije tako, ovo sve ja osjetim i dobijem u lice u bilo kojem dijelu ove us***e zemlje. Ekstremno naglašeno u Sarajevu, muslimanskom dijelu Mostara pa i u Zenici. Zaista ima ljudi s kojima bi željeli biti i prijatelj i komšija i živjeti u kakvojgod zemlji imali priliku. Ali takvi su odavno ovdje samo za vrijeme godišnjih odmora jer su pobjegli od zla ili su se povukli da ne bi "zaginuli" kao neprijatelji svoga naroda. Moja generacija jednostavno neće srcem navijati za BiH u bilo čemu. Nećemo se lagati, drago mi je bilo kada su izbacili Žabare. Čak bi se moglo reći da sam navijao (jer ne podnosim Italijane), ali to jednostavno nije to. Gledam kao da mi je komšija, ali ne onaj dobri moj, već onaj s kojim sam u svađi oko ograde i međe i ne pričam s njim.
Svako ima pravo da navija za koga god želi. Moje dijete je rođeno u ovoj zemlji. On druge nema. Između ostalog jer ja nisam otišao negdje i obezbijedio mu drugu. Moje dijete je veliko i odavno mu je objašnjeno ko je, šta je, čiji je, odakle je i gdje se nalazi. Pokušao sam mu predočiti iz svih mogućih uglova šta su mu majka i otac preživjeli i šta se sve dešavalo kako bi imao što više informacija pa neka sam mućka svojom glavom. Nisam ga indoktrinirao u bilo šta. Moj otac je bio seosko dijete indoktriniran u onaj sistem gdje su mu "najbolji prijatelji i braća" bili potomci onih koji su mu oca i rodbinu pobili. Dosta indoktrinacije, sagledaj i saznaj što više, pa mućkaj svojom glavom. I to moje dijete sa mnom je naučilo da pogleda sport i da gleda kako navijam za Srbiju. Shvata on zašto i navija sa mnom. Ali to nije isto. I nekidan me upita kako su prošli "naši". Prvo mi u sekundi nije bilo jasno, a onda sam shvatio da me pita kako je prošla BiH. Samo sam se nasmijao. I rekao mu: "Pobijedili su Kuvajt". Rekao sam "su" ne "smo". Jer to nisam ja. Ali on (ako tako bude nažalost) će biti osuđen da živi ovdje. Možda njegova TikTok/Instagram generacija bude imala neke druge poglede na sve, neka pokuša da lakše prođe u životu. Možda se pokaže da je tata bio naivna budala.
Ali dok "oni drugi" koriste apsolutno svo raspoloživo medijsko oružje da nas ovih dana indoktriniraju kako cijela BiH navija zdužno za svoju reprezentaciju (koriste naravno trenutak kada je Srbija go qrac i uopšte ne igra tamo), od moga navijanja za tu BiH nema ništa. Srbe realno boli qrac u najvećem procentu. Ali da se primjetiti kako to ide sa Hrvatima u BiH s obzirom da je Hrvatska na tom istom prvenstvu. Zaključak je zapravo jednostavan: ne može nešto na silu. Ne prolazi ni priča kako u reprezentaciji igra i neko "naš". Pa ako ćemo realno, uskoro će za reprezentaciju igrati isključivo potomci gastarbajtera koji će sve manje znati jezik svojih roditelja, te će se na treningu uglavnom govoriti njemački, možda i švedski, danski, ko će ga znati. Jer ta djeca odrastaju u sistemu gdje mogu da napreduju do potrebnog nivoa da bi se profesionalno bavili sportom kojim se bave. Pa da li onda zbog želje roditelja, da li zbog realnosti da nisu dovoljno dobri za reprezentaciju zemlje u kojoj žive, će se odlučiti da igraju za BiH. A ovdje kod nas... Pa svi vidite kako je kod nas.
I samo još jedna stvar: Da li je iko skrenuo pažnju forumašu BOSS66 na šta mu liče postovi kada koristi emoji-e na svom iPhone-u?! Stvarno je odvratno to pregledati na računaru, Može li se malo suzdržati od toga?
Trebalo mi je malo dana da "sazori" i da više puta pročitam tvoj post, jer je odličan i bode u srž. Nemalo puta sam poslovno bio i radio u Sarajevu, na Pešterskoj visoravni i u dijelovima Republike Srpske gdje su muslimani povratnici. U velikoj većini slučajeva sam osjećao mržnju u razgovoru ali zarad posla sam prećutkivao. Naravno ne treba griješiti dušu bilo je i korektnih ljudi ali u puno manjem broju. Zbog tog i takvog odnosa ne mogu ja, uz dužno poštovanje prema ekipi, navijati za njih ..... čak i da posklanjaju sve zastave (koje smetaju i srbima i hrvatima) ne mogu. A poslije nametanja da nešto moram ... e pa sad NEĆU. U INAT.
FAQ
Poslato: 02 Jul 2026, 11:13 
