Je li bilo još junaka koji su ustali za finale košarke?
Krajnji rezultat i rezultati po četvrtinama daju sliku da je bilo gušće nego što je izgledalo, jer su Ameri vodili od rane faze utakmice, i Francuzi su uglavnom jurili prednost. Čini se da su Francuzi postavili dobru strategiju, jer nisu rano forsirali najbolje igrače, prije svega bekove, nisu dopustili da se desi ono što i Australiji, da se skroz potroše u prvoj fazi meča. Guralo se pod koš koliko se moglo (jer su Ameri strašnim pritiskom na bekovsku liniju onemogućavali dodavanja), a onda su u drugom poluvremenu krenuli i bekovi malo. I to je bilo negdje to, više se nije moglo.
Najbolji igrač na svijetu je logično pogađao kad on hoće, nema tu nekog lijeka. Jedino je stao u 4/4, možda ga je umorilo što je često ostajao sa centrima u mismečevima, pa je bilo dosta gruvanja pod košem, a to mu nije prva specijalnost ipak. I možda i jedinio način da koliko-toliko usporiš ovakvog igrača, jer direktno ne djeluje da je moguće nešto mu odbraniti. Tejtum se na turniru jasno nametnuo kao drugo ime ekipe, a ostali su uglavnom radili rudarski posao i polako, a onda sve jače, mrvili protivnike - osim Francuza, koji se u oba meča nisu dali.
U svakom slučaju imalo se šta vidjeti. Pobjednicima čestitke, potpuno zasluženo.
I ostaje žal što se nismo plasirali... Mislim da bi medalja bila vrlo dohvatljiva, jer čini se imamo kompletniju ekipu nego u nekim prethodnim godinama, a nije baš neka koncentracija kvaliteta, Španija, Australija, Argentina... palo je to sve, a sa Francuzima i Slovencima bismo mogli igrati. Ali treba srpski selektor, ratnik. A ne Dušan Ristić u trenerskom obliku.
Sutra 9:30 vaterpolisti.