|
Cast nam je i zadovoljstvo da Vam predstavimo jednu od najvecih legendi Borca. Sigurno jednog od najboljih fudbalera crveno plave ekipe svih vremena. Prvi Banjalucanin i Borcevac koji je zaigrao u tadasnjoj reprezentaciji Jugoslavije...... Tomu Kneza.
Pozdravljamo Vas Gospodine Knez. Kako ste i dali imate vremena da
popricamo o fudbalu?
I ja Vas pozdravljam. Naravno, za fudbal imam uvijek vremena. Samo Vi pitajte sta Vas interesuje.
Datum i mjesto rodjenja?
09.06.1938 u Banjaluci.
U kojem ste periodu bili u banjaluckom "Borcu"?
Prosao sam sve selekcije "Borca" i poceo trenirati sa prvom ekipom sa 16 godina. Poceo sam da igram 1956. godine i ostao 4 predivne godine u tom
klubu.
Poznato nam je da ste imali jednu jako uspjesnu karijeru. Kuda Vas je put
ponio poslije "Borca"?
Igrao sam poslije toga punih 5 godina za zagrebacki "Dinamo", dakle od
1960-65 godine, a odatle sam otisao u prvu austrijsku ligu u "Schwechat", pa
odatle u becki "Rapid". Tamo smo bili jednom prvi i jednom drugi. Sudbina
me poslije odnijela u drugoligasa Kapfenberga, gdje sam proveo 8 godina.
Jednom smo bili i prvaci, ali zbog reorganizacije nismo usli u prvu
ligu. Nakon toga sam bio igrac-trener u nekoliko manjih ekipa, a poslije sam
se potpuno posvetio trenerskom poslu i bio trener u razlicitim rangovima od
prve lige pa na dalje.
Opisite nam Vas period igranja za "Borac"?
Mi smo tad imali fantasticnu generaciju. Pokojni Popovic i Kolak na golu,
Spaho, Tomljenovic, Krivokuca, Kasumovic. Svi smo igrali sa srcem za taj
klub i ulazak u prvu ligu je bio neminovan. Jednostavno, to nase drugarstvo,
to zajednistvo (novca nije bilo) nas je vuklo iz pobjede u pobjedu. Banja
Luka nam je znacila sve na svijetu. Za mene kao mladog fudbalera je to bio
ponos, a jos kad sam kao prvi i jedini drugoligaski fudbaler bio pozvan za
reprezentaciju Jugoslavije, mojoj sreci nije bilo kraja.
Od svih Vasih momenata u fudbalu koji Vam je bio najdrazi?
Naravno ulazak sa "Borcem" u prvu ligu, a sa reprezentacijom sam tih godina
dozivio nevjerovatne uspjehe. Bili smo olimpijski prvaci u Rimu, bili smo
vicesampioni Evrope (5:4 protiv Francuske), a dogodilo se nesto, sto su
rijetke reprezentacije uspjele. Pobijedili smo Madjarsku na Nep stadionu u
Budimpesti sa 1:0. Madjari su tad bili svjetska klasa.
A koji biste moment najdraze zaboravili?
Naravno, za svakog sportistu, pa i mene, povrede su bili najtezi momenti.
Pogotovo te godine kad se "Borac" borio za ulazak u ligu. Ja sam imao
nevjerovatne bolove u koljenu, ali pod pritiskom kluba sam morao da igram i
nikad nisam uspio da to zalijecim.
Vi ste za mnoge najbolji fudbaler "Borca" svih vremena. Kad biste vi birali
nekog drugog, kome bi dali svoj glas?
Mogu samo govoriti za moju generaciju, odnosno za one igrace koje sam vidio
na djelu. Atko Kasumovic je bio klasa za sebe, a i Mile Tomljenovic. Tad su
bila druga vremena. Poslije sam cuo o Pasi, Huni, Abidu, ali ja nisam bio tu
pa ne mogu dati realnu procjenu o njihovim kvalitetima.
Sta radite danas?
Ja sam vec dvije godine van fudbala. U penziji sam, imam svoj mir. Zivim u
Kapfenbergu (malom austrijskom gradicu u pokrajini Steiermark-Stajerska) vec
jako dugo i navikao sam na ovakav ritam zivota. Poslije fudbalske
profi-karijere sam radio u jednom konstrukcionom birou, ali je fudbal bio
moja svakodnevnica, zivotna hrana. I danas mi on znaci sve na svijetu.
Dali ste culi za "Vulturese"?
Ne, na zalost, nije mi to ime poznato. Na nase objasnjenje da su to vatreni
navijaci "Borca", on uzdahnu i odgovori:
"Eh, banjalucka publika. To je bio san. Bili su jako zahvalni i znali su
cijeniti svakog ko je ginuo za taj klub i grad. Ja sam od banjalucke publike
dobio puno. To je nezaboravno."
"Borac" danas?
Ekonomska situacije je jako teska i to se odrazava i na fudbal. Situacija je
nejasna, ima puno stvari koje se moraju profesionalnije odraditi.
Moram da Vam kazem da sam bio prije 3 godine na pregovorima sa "Borcem".
Uprava kluba je zeljela da se vratim, da im pomognem, cak sam trebao da
preuzmem mjesto direktora kluba. Odjednom su se pocele desavati cudne
stvari, nekima nije odgovaralo da bas Tomo Knez odnekud dodje i preuzme
stvar u svoje ruke. Poslije izvjesnog vremena odlucio sam da se vratim nazad
u Austriju. Zao mi je sto je to tako ispalo i zelim jos jednom da istaknem
korektnost uprave kluba i pojedinaca (Tome Marica i drugih).
Banja Luka kao Vas grad?
To se nosi u srcu. Ja ga nikad necu zaboraviti. Bio sam prije nekoliko
godina na proglasenju najboljeg fudbalera "Borca" svih vremena (po jednom
casopisu) u Hotelu "Bosna". Atmosfera je bila predivna i osjecao sam se jako
pocascenim, da sam bas ja dobio to priznanje.
Pozdravljate li pravljene ove stranice u internetu?
Pa naravno. "Borac" je bio ponos ne samo Banjaluke nego i sire. Ne smiju se
sve te stvari zaboraviti. Treba da ostane zabiljeska o svemu, bez obzira o
cudnim danasnjim vremenima. Taj je klub to zasluzio, jer je bogat tradicijom
i uspjesima.
Poruka "Borcevcima" i Banjalucanima?
Pozdrav svima sirom svijeta i hvala vam da me niste zaboravili.
_________________
Uvijek hrabra, vesela,
svakom majka utjeha, jedina.
Pišeš naše stranice, moja
nježna kraljice, sudbine.
Rodila, te rijeka duboka,
u svakom viru Vrbas nosi tajnu,
nosi istinu.
Ovo je moj grad...
"
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
