U subotu se nije otišlo na trening, naravno, zbog nekolicine razloga, pa se morao sačekati neki povoljniji momenat.
I tako, vraćajući se juče sa posla, odlučim da odradim gorespomenuti trening.
I nisam se zeznuo.
Vrijeme - fantastično. Boje blage jeseni, ni toplo, ni hladno, mirisi - sjajno.
Trening - fantastičan. Znajući da će ovaj biti duži, a i znajući činjenicu da sam na nepoznatom terenu, nisam krenuo iz sve snage, nego polako pojačavajući tempo, sve do malo iznad ugodnog osjećaja. A trčanje sam morao usporavati, sve se pribojavajući da ću pregoriti. Ali nisam.
I što je, bar meni, najbitnije, imao sam osjećaj da imam još rezerve snage, i da bih mogao još.
Evo i brojeva, ako će značiti:
Bicikl (Bl - Laktaši - Bl, 39km): 1:26:45
Tranzicija (bicikl u stan, presvlačenje, čaša vode
): 09:14
Trčanje (5 krugova, uz Vrbas, 10km): 0:53:26
____________________
Ukupno: 2:29:25
Klinci ispred zgrade se smijali i čudili, kada su, nakon što su me vidjeli kako ulijećem u zgradu sa biciklom, nakon par minuta izlijećem u trkačkoj opremi... "...pa zar na trčanje sad?
"
Nakon svega, definitivni iskustvo koje ću ponoviti, a i pokušati proširiti sa onom još jednom disciplinom
A preporučio bih i ostalima.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
