Prvi utisak, ovi "NBA" igrači očajni. Bobi vjerovatno odigrao najgore od 18. godine, Bjelica, pa slično. Drugi utisak je ništa novo, a to je da zaostajemo sve više i više. Hoćemo da budemo brzi i žestoki u svijetu u kom svi to rade bolje od nas. I još uz to "školujemo" igrače gdje je svaki formiran na neki svoj način... Hoćemo da igramo kao na fiziku + pripaljujemo trojke, to je model novog srpskog igrača? Pa dobro, OK, samo onda se moramo pomiriti s tim da oni koji imaju veće trening kapacitete tj. para da proizvode takve igrače, a očigledno ima i jedna Letonija, će biti ispred nas i čuvena srpska košarkaška tradicija će biti stvar knjiga istorije kao mađarska fudbalska "Laka konjica". Ne kažem da ne treba atletski napredovati, štaviše to je jedan od realnih zahtjeva, ali ne smijemo se na to oslanjati. Uz napredak u atletici, što selekcijom, što treniranjem, mora se sačuvati esencija srpske košarke, a to je glava i tehnika, škola. Šta imamo od npr. Dangubićevog letenja bradom pod obruč ako momak pravi gluposti... Mora se to školovanje igrača nekako sistemski riješiti, da se napravi spoj starog i novog, i onda možemo opstati kao velesila. Ovako ćemo završiti sa gomilom "polovnjaka" i otići u neki bolji prosjek. Tužno je gledati kako nam igrači "zaglupe", pojedinci imaju raketu u zadnjici, ali ne i mozga da izmisle neko rješenje, ako je to srpska košarka, onda adio... Vic, finta, kretnja, razmišljanje nekoliko poteza unaprijed... Juče smo odlično odigrali u odbrani, nismo im dali da ih krene trojka, ali zato pod košem havarija, par neopreznosti i krene kud ne treba, a tek preko Bobija kako su davali, kao da je na štulama bio... Ako se vrati u Evropu od njega i može biti neke koristi, ovako nula bambija.
_________________
|