Citiraj:
"што би играо, шта је то њему Србија дала".
A šta treba uopšte to da mu da? Ljubav koja nije bezuslovna, nije ni ljubav. Ne, vraćati nekom zato što ti je ranije nešto dao. Puno veći od njega su bezuslovno igrali za svoje zemlje dok god su mogli hodati, mada tu ne mislim na reprezentativce Srbije, već Novickog, Parkera, Špance... Isto ovo važi i za novčane premije reprezentativcima u svim sportovima...
Što se tiče toga da li trebaju igrači koji su iznijeli ovu sprdnju od kvalifikacija i kvalifikacionog termina, po zasluzi nastaviti igrati i na glavnom takmičenju, samo ću upitati da li iko pri zdravoj pameti želi da gleda Iliju Đokovića protiv Kajrija Irvinga? Inaćenje koje prelazi i u mazohizam. Sprdačina. Ja da se stavim na mjesto tako nekog trećerazrednog igrača, pa bio bih lud od sreće što sam uopšte, zahvaljujući tim (uopšte, nesrećnim, a eto, nekom i srećnim) okolnostima dobio ničim zasluženu priliku da se za trenutak stavim na mjesto Divca, Đorđevića, Paspalja, Bodiroge, Teodosića... Upisao par nastupa u nacionalnom dresu, mogu da pod stare dane, kad sjednem uz krckanje oglodanih koljena, članaka i ostalih plodova karijere, da meljem markove konake kako sam bio reprezentativac... To mi je i iznad krajnjeg dometa (da ne kažem, projektovanog, odmah mi pada na um "prospekt, roster"... mada je ovaj sport generalno, i opravdano (ajd da prevedemo "pikenrol", čik), pun amerikanizama, možda i tu možemo otići predaleko...). Jedino što može biti nezgodno u tome, a ustvari bitna varijabla, vrlo bitna... je, kako će da te prihvate top saigrači koji su ipak odlučili da igraju. Košarka je poznata kao sport gdje je jedan dovoljan da ucrva tim, a ako nemaš tim, nemaš ništa. Ima tu nedoumica.
Nezgodna situacija sa tim kvalifikacijama, ali odgovori prilično jasni, bar mojoj malenkosti. A nije da sam neka pamet, možda ovo što laprdam i ne vrijedi ništa.