Citiraj:
Priča o “Profesoru i učeniku”
Pionir ključa, a igrači shvataju šta znači “grotlo” i da ih nijedno ozvučenje ne može pripremiti za ovako nešto.
Željko Ilić, 04.02.2010.
Pre par dana začuo se reski zvuk telefona u prostorijama našeg kluba. Sekretarica je podigla slušalicu i začula muški glas koji je na odličnom engleskom zatražio Duleta Vujoševića. Na njeno objašnjenje da Dule ne govori engleski, sagovornik je uzvratio da ni španski, ni italijanski nisu problem i da će se svakako sporazumeti. Nakon minut – dva, Dule se javio.
Gospodin je iz Eurolige i pita da li je moguće da pošalju mladog i (po njima) perspektivnog trenera Paskuala, sa svojim timom, na jedan košarkaški ispit. Po mogućstvu da akcenat bude na odbrani. Dule je pogledao u planer i rekao: “Nikakav problem, imamo slobodan termin, pišite – treći februar”.
Te 2010, trećeg februara, mladi “učenik” se obreo u Beogradu. Pun sebe, uz instrukcije iz EL, spremio se baš na sve, pa je čak rešio da doskoči učitelju- na pripremama je puštao buku sa razglasa, kako bi se njegovi igrači privikli na atmosferu beogradskog Pionira i ispit prošao što bolje
Jedno su planovi, drugo je realnost! Prvih par minuta, serija 10:0 za pulene profesora Vujoševića i sve pada u vodu. Panični tajmaut i pokušaj da se situacija nekako smiri i vrati na početak. Stanje se donekle primirilo, ali se razlika nije bitno smanjivala. Na svaki dobar napad, profesor je imao još bolji odgovor. Na svaku učenikovu odbranu, išao je ubitačniji napad. Poslednje sekunde poluvremena, napad Duletove ekipe, planski odigran na mladog igrača sa brojem 19 (koji se, po svoj prilici, do sada nije prvi put ni obrijao) i lagano polaganje lopte, prevršilo je svaku meru. “Učenik” je kiptio od besa, mada ni njemu samom ne beše jasno na koga. Na poluvreme je njegov tim otišao sa mizernih 24 poena. I najbolji statističari teško nađoše kada se to poslednji put desilo. “Učenikov” glavni adut Navaro bio je izgubljen na terenu. Uporno je ponavljao nešto nerazumljivo, nešto poput: “perabožić-perabožić-perabožić”. Ko bi ga znao šta to znači?
U svlačionici profesor Vujošević odlučuje da malo uspore igru u napadu i daju šansu mladome treneru, kako se gost ne bi suviše deprimirao: “Da im damo još jednu šansu, ipak su gosti. Neka povedu, a posle da držimo drugi deo časa”. I u jednom trenutku došla je Barselona do + 9. Mladi se trener već poradovao, neshvatajući šta se zapravo dešava, zamišljao je još jednu desetku u indeksu, i to kod najtežeg profesora. Neće to zadugo. Dule daje “čudan znak” igračima na terenu: “Momci, dosta je bilo, igrajte košarku”! Kao kula od karata, pred očima mladog trenera, ruši se svaka nada. Igračima Barselone nestaju lopte, prave se faulovi u napadu, “nosi” se lopta. Pionir ključa, a igrači shvataju šta znači “grotlo” i da ih nijedno ozvučenje ne može pripremiti za ovako nešto. Igrači Partizana pak zakucavaju, daju trojke, bacaju se za svaku loptu, prosto urnišući protivnički tim. Iskusnom oku profesora Vujoševića nije mogao promaći očaj mladog trenera, pa rešava da ipak produži čas! Pušta da utakmica ide u produžetke iako se, do sada, to retko kada dešavalo. Kao po običaju, kreće se blago, da “učenik” utvrdi gradivo, pa sve jače, jače….
Na + 1 za Partizan i dvadesetak sekundi do kraja mladi učenik sastavlja pakleni napad, sa namerom da poslednjim šutem kruniše svoj rad. Sprema i dve varijante – za slučaj da profesor naredi pravljenje faula i za slučaj da granitnom odbranom, čovek-na-čoveka, pokuša odbranu. Ali za ono što će uslediti “učenik” nije imao odgovor. Istina, teško da bi iko imao. ZONA!!! Igrači Barse su izgubljeni. Lopta dolazi do igrača do koga nikako nije trebala doći. Pravi grešku u vođenju. Dupla! Profesor odmahuje sudijama da i to puste. Šut! Lopta izlazi iz obruča. Poraz… Jedini mogući ishod. Poraz!
Učenik je pao na ispitu! Neželevši da prihvati da nije položio, ponesen emocijama, počinje raspravu sa profesorom i komisijom koja je nadgledala regularnost polaganja. Profesor mu sa očinskom mirnoćom objašnjava da mora shvatiti da se tim ne pravi od 30-40-50 miliona “nečega”, uvežbanih 4-5 napada i 2 odbrane. Tim se stvara vežbom, radom i prolivenim znojem.
Mladost retko kada sluša savete iskusnih! Umesto shvatanja profesorovih reči on se svadjao sa komisijom:
- “Niko mi nije rekao da je u poslednjoj odbrani moguće postaviti zonu.”
- “Toga nema u visokim udžbenicima košarke, ali ima u bukvaru, kada su se učile osnovne stvari.”
- “Niko mi iz EL, kada su mi davali instrukcije, nije rekao da treba da sprema i gradivo iz osnovnog košarkaškog obrazovanja.”
- “Nije ni trebalo, to si morao znati! Umetnost leži u jednostavnosti!!!”
Predsednik komisije, iskusni Luiđi, sleže ramenima i završava raspravu:
-“Da li sam ti ja slao uputstva? Nisam. Žali se Euroligi…”.
I žalio se… Utučenog i bolno svesnog da ispit nije položio, žalba ga nije utešila! Da li će mu Euroliga dodeliti toliko željenu desetku, više nije ni bitno. Praktični deo, za njega i dalje ostaje neprelazan, a profesor Vujošević neko ko će još puno predavanja održati…
…u istom dresu naravno!

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у
Републику Српску!