Citiraj:
Posto si do sad sve pogodio i smatram te za poznavaoca prilika ili u ovom nasem slucaju mozda cak i za proroka

reci mi i obraduj me da je Stojadin dobro rjesenje na duze staze?
skeva brate volio bih da te obradujem, ali sam ja prvi bio ogroman skeptik, povodom njegovog angažmana. Sad ostavljam mogućnost da griješim i da je to posljedica predrasuda prema fudbalskim menadžerima... U ovom trenutku, a i nadalje, on je vjerovatno najbolje (ili najmanje loše) rješenje, pokazao je to dosad jer je bio na pragu da praktično bez kinte angažuje Bakmana, Elena, onog Kuevu, doveo je Garida, koji se pokazao kao dobro rješenje, ali me brine što su to mahom stranci. On očito i dalje razmišlja kao menadžer, odnosno da se domogne jeftino dobrog igrača, koga bi kasnije preprodao za veće pare, što za Zvezdu u sadašnjoj situaciji, uopšte nije loša politika. Dakle za neki period stabilizacije, od narednih par godina, on je dobro rješenje, za nešto drugo, nisam siguran. Tu bi valjalo imati neku viziju, koncept, oformiti skautsku službu, vratiti se na nivo da Zvezda može bez problema da uzme sve što valja od talentovanih klinaca i da od njih pravi igrače. Taj put bi bio ispravan, ali sa pravim trenerima na svim pozicijama u klubu...
Koliko ja znam, Stojadinović je bio na pragu da dovede onog Gončarenka iz Bate Borisova, za trenera, smatra Jankovića za neznalicu, bio je i protiv Rajevca, ukoliko Janković popije nogu. Razmišlja na način koji se meni sviđa, pa ne mogu reći da je loše rješenje. Sve nekako ukazuje na to da razmišlja malo šire i da njegovo znanje i sposobnosti nisu šarena laža.
E sad, postojanje dvije struje u klubu, dosta i njemu smanjuje manvarski prostor, slično kao Čoviću. Dok Džajić razmišlja o Grbiću, Eliomaru i ostalim JSL vedetama, on izgleda želi igrače, koje neće kontrolisati lokalni menadžeri. Generalno u ovom trenutku, Zvezdi su potrebniji Stojadinović i Čović, nego Džajić, koliko god neko bio poštovalac lika i djela dotičnog. Nastranu moje lično mišljenje o Džaji kao predsjedniku, on je čovjek koji je godinama bio van fudbalskih događanja, malo ga je vrijeme pregazilo i još uvijek razmišlja na način, kao da je Zvezda u vremenu od prije 10-ak godina. Sad je vrijeme u kome se odluke donose u sekundi, stvari moraju da se lome preko koljena. Trener je morao biti najuren, angažovan još neki igrač, nekim Stojadinovićevim petljanjima, a Čoviću je morao da da odriješene ruke, da učini sve što može da začepi rupe, na brodu koji tone. Umjesto toga Džajić hoće da sačuva tezu da je Zvezda velika porodica, da niko od radnika ne bude višak i da se svaki korak odmjeri 3-4 puta, za šta nema dovoljno vremena...