Ево још мало подсјећања.
Kup Evropskih Šampiona, četvrtfinale, revanš
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-6w-K_V4qio[/youtube]
Citiraj:
Prošlo je mnogo vremena od puta „Partizanovih beba“ ka finalu Kupa šampiona. Uspeh koji u dogledno vreme teško da će crno-beli ponoviti tada je bio možda ne očekivan, ali svakako ne i toliko iznenađujuć jer je cela Evropa, zajedno sa svim fudbalskim alama tog vremena Sportingom iz Lisabona, Mančester junajtedom, Realom iz Madrida, Interom i ostalima strahovala od beogradskog tima. Fudbal na „šmek“ na jednu caku više i na onaj naš poznati balkanski urođeni temperament krasio je izabranike sada pokojnog Abdulaha Gegića.
Počeo je Partizan te sezone da gazi sve redom. Prvi je pao Nant. Najbolji tim iz Francuske je u Beogradu poražen sa 2:0, da bi u zemlji galskh petlova izvukao 2:2, što mu nije pomoglo, jer su dalje otišli crno-beli. Ubrzo su pred Fahrudinom Jusufijem i drugovima padali Verder 3:0 u Beogradu, poraz 0:1 u Bremenu, a onda i Sparta čije se utakmice i prisećamo.
Prva utakmica u Češkoj donela je rezultat posle kojeg je malo ko verovao u crno--bele. Čak 4:1 su Antonin Kramerius i drugovi slavili u tadašnjoj Čehoslovačkoj.
A onda, 9. marta na stadionu „Jugoslovenske nardone armije“ odigrana je jedna od najoznatijih utakmica u istoriji bivše republike. Tornado iz Humske ništa nije moglo da zaustavi. Želja, ambicija i hrabrost od mladog golmana Milutina Šoškića, pa sve do Velibora Vasovića, krasila je tim koji su mnogi već otpisali. Mnogi, ali ne i njihovi navijači, kojih je prema podacima iz tog vremena bilo 50.000 u domu igrača „parnog valjka“.
Није лоше за некога без историје и навијача.
