|
Barselona ne igra na identičan način, kao proših sezona, jednostavno jer više nije u mogućnosti. Ove sezone je Pujol proveo više vremena po oporavcima i bolnicama, nego što je igrao, a on donosti čvrstinu odbrani i sigurnost. Bez obzira što izgleda da je kod Barselone i to moguće, bez štopera se ne može igrati. Štoper je jedan od esencijalnih dijelova tog sistema igre. Ako imaš siguran prvi pas, dakle tehnički dotjeranog štopera, sama početna faza u igri je omogućena. Inijesta igra drugačije, Viljanova manje koristi njegovu polivalentnost, da igra podjednako dobro kao jedan od napadačkog trojca i klasični kreator igre. Igrači bez lopte se slabije kreću, nema tečnosti u igri, omogućene onim čuvenim trouglom, gdje se nastoji da uvijek postoji dva ili više rješenja za pas, makar jedno od njih bio golman. U toj situaciji, kolateralna šteta je Čavi, koji više nema mogućnosti da dijeli pasove kao rukom, a primjetno je da ove sezone nema ni njegovih dubinskih visokih lopti sa nekih 30-40 metara, kroz sredinu odbrane ili dijagonalno, što je kod Gvardiole bio vrlo čest slučaj... Fabregas se nije uklopio na očekivan način, jer je ipak nešto drugačiji tip igrača, koji igra frontalno, više gleda ka golu. Song se nije pokazao kao adekvatna alternativa Busketsu, a Alkantara se kod Viljanove potpuno izgubio. Jednostavno su svi igrači, osim Inijeste, nazadovali za koji procenat, dovoljno da ta filozofija postane klimava. U igri sa velikim brojem tačnih dodavanja, dovoljno je da igrač podsvjesno zna, da mu neko od saigrača nije sigurna opcija za dodavanje, pa da cijela igra počne da se urušava...
Gvardiola je znao i da prilagođava taktiku, nerijetko je igrao i 3-4-3, pojačavajući vezni red, dakle znao je da koristi alternative. Ove sezone,nema nikakvih varijacija i sve se svelo na ono što su dosad znali da igraju. Dokaz tome je što su razmontirali Milan sa pomoćnikovim pomoćnikom na klupi. Dakle mogu da igraju i da urnišu protivnika, ali im je forma varirala i tu je nedostajao trener da napravi balans, da izvuče motivaciju i tako dalje... Tu je i ta dosta upitna selekcija pojačanja, koja su zadnjih godina, često veliki promašaji, Čigrinski, Ibrahimović, Song, Sančez u manjoj mjeri... Kad se sve sabere, WW reče da princip igranja protiv Barselone, nije neka božja filozofija. Znaju svi da moraju da igraju visok presing, udvajaju Mesija sa loptom, a ostale igrače bez lopte, tako da onaj jedan koji je ima u nogama, nema prevelik izbor rješenja. U napadu, treba brza transformacija, što brži protok lopte, napadač, koji može da zadrži loptu u nogama protiv štopera, da ih odvlači dalje od gola i krila koja brzo koriste prostor iza bekova. Čak i kad ekipa ima igrače da odigraju ovako nešto, fizički maskimalno spremne, potrebno je našpanovati ekipu da ako odigra 90 minuta, maksimalno koncentrisano. Murnjo je uspio u par navrata, što sa Interom, što sa Realom, Hidink onomad sa Čelzijem i ostali ove sezone...
Suština, Barselona nije korigovala filozofiju i način igre, ali samu primjenu i izvedbu na terenu, jeste. Ne u tolikoj mjeri, ali opet dovoljno da ne izgleda ni približno kao prethodnih sezona...
I da, Miler jeste napravio faul, Gomez vjerovatno jeste bio u ofsajdu, ali je i Barseloni progledano kroz prste, za bar jedan čist jedanaesterac...
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
