Sa malim zakašnjenjem, evo još nekoliko primjera visoke profesionalnosti novinara Sporta (vezano za tenis, naravno):
U broju od ponedeljka, dakle prije 6 dana, tradicionalno prozivanje Federerove cure: "DVA ROBOTA I ČOVEK: Jednom od njih dvojice morali su da pregore osigurači. Naš momak od krvi i mesa je pregoreo sam na onih plus 60 u dalekoj nam Australiji. Ali, izgoreo je, definitivno, i švajcarski robot. Malo se bezobrazno bunio što Noletu nije bilo dobro. Kaže, ne sviđa mu se to. Pa dobro, ne sviđa se ni nama ona njegova Debeljuca. Sad smo 1:1. A Nadal ode. Daleko..." Ovo boldovano je, što bi rekao Fatmir Alispahić, samo sebi komentar, ali zanimljivo je kako je sad odjednom i Nadal postao "robot". A našem Noletu, koliko vidim, obično ne bude dobro kad gubi...
Drugi primjer, članak od prije dva dana o meču naših protiv Japanki, naslov glasi KOSOOKE DOŠLE DA POBEDE. Ne znam da li su imbecili iz ovog vajnog lista ikad čuli za termin "rasizam". Naravno, ne mislim da ima nešto loše u korišćenju ovakvih termina u neformalnom razgovoru, ali brate u sportskim novinama, malo je previše.
Kad smo već kod objektivnosti, još jednom sam bio impresioniran hrvatskim novinarima, konkretno prenosom meča Čilić - Troicki. O Mići Dušanoviću nema potrebe da se troše riječi, ali ono što me je posebno iznerviralo je ćurka koja je intervjuisala Marina Čilića nakon meča. Sva pitanja koja mu je postavila bila su vezana za Troickog i njegov medicinski tajm-aut, kao "šta mislite da li je stvarno imao problema ili je to bio trik", pa onda "zar vam nije čudno kako se nakon povrede vrlo brzo oporavio u drugom setu" i sve tako neke moronske insinuacije koje su previše niske čak i za prosječnu hrvatsku novinarku. Ovde valja spomenuti da je Marin Čilić u svojim odgovorima iz nekog razloga bio vrlo korektan i u principu je ignorisao ove provokacije. E pa svaka mu čast.
_________________ Ne možemo ništa uraditi za jednu sekundu, to mogu samo Srbi.
|