|
Heh, kakvo sranje. Najgore od svega je što je dosad prolazak, pa čak i dobar rezultat u ovom takmičenju bio sasvim realan. Sad je tim popucao po svim šavovima i pobjedu u posljednjem kolu protiv Gran Kanarije, teško da je moguće očekivati. I još gore, čak i da se to dogodi, u četvrtfinalu idu na Bilbao, tako da tu jednostavno nema neke prevelike nade za dobar rezultat. Sve su usrali onim porazom u prošlom kolu, a ovo je samo logična posljedica, koja se nastavlja na niz sranja koja se događaju ove sezone.
Rez se negdje mora napraviti i to je sad evidentno. Rekao sam šta Zvezdu čeka dogodine i to ne mora nužno da bude loše. Selekcija mladih igrača, sa par onih iskusnijih koji budu htjeli da ostanu i to je to. Valja jednom raspršiti iluzije o osvajanju titula sa instant pravljenjem tima. Ma kakvi igrači da se dovedu, TIM se ne pravi za jedan prelazni rok. Volio bih da pomenuti iskusniji, koji budu ostajali za narednu sezonu, budu Bjelica i Kešelj, ali oni su ovom timu imaju najveću vrijednost na tržištu i njihovom prodajom saniraće se dio duga, tako da njihov ostanak ne treba očekivati. Problem je što se ni u mlađim kategorijama ne radi adekvatno, tako da se nema odakle izvući ni talentovane dječurlije koja bi u perspektivi predstavljala oslonac tima. Šepa je pušten olako, Rondović bi mogao da predstavlja neki element u narednj sezoni, možda i ovaj Radosavljević, ali ostalo - ništa.
I nije se ovo desilo preko noći, nego je počelo još tamo polovinom devedesetih, kad je Stojaković ušao u klub i tada sa nerealno velikim ulaganjem od preko 800.000 maraka, donio titulu. Eto ko može da se prisjeti, u Zvezdu su tad dovedeni Kuzmanović, Oliver Popović, Milenko Topić, Vojkan Benčić i ekipa je osvojila titulu.
To je za tadašnje prilike bila apsolutno nerealna cifra i hiljadu posto sam siguran da je taj novac uzet na pozajmicu, vjerovatno višegodišnji kredit, sa ogromnim kamatama, ali je tadašnje igranje Evrolige, predstavljalo doar garant da će novac biti isplaćen. Samo što je kasnije titula otišla u ruke Partizanu, Zvezda ostala bez evrolige i počela bjesomučno da juri rezultate, da bi par sezona kasnije, došla na prag ispadanja iz lige. I umjesto da se iz toga izvuče pouka, nastavljeno je po starom.
Kupuj i kupuj igrače, svake sezone ispočetka, a talentovane generacije se raspršiše po komšiluku. U razmaku od 6-7 godina, izgubiti Tomaševića, Vujanića, Radmanovića, Aleksića, Bogdanovića, Micova i još gomilu njih, predstavlja nenadoknadiv gubitak. Uz to, promašaji koji su se nadovezali kasnije, sa ogromnim obeštećanjima, koja su plaćana za povrijeđene igrače u vrijeme Žike Anđelkovića i Igora Žeželja, dodatno su klub gurnula u ambis. Ludost je bila isplatiti obeštećenja za Aleksandrova i Jorovića, koji su u klub došli sa teškim povredama... I ima toga još, ali je suština u tome, da su iz sezone u sezonu izgleda, u klub ulagana sredstva kojih nije bilo. Odnosno novac, koji je posuđivan, bez realne osnove za njegovo vraćanje. Omladinske kategorije nisu mogle da fabrikuju igrače, jer nije imao ko da radi sa njima, a ni klinci nisu bili baš previše zainteresovani da treniraju u sredini u kojoj im je perspektiva nikakva.
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
<3 !
