|
Ja tuge, ja derbija, ja neigre, ja... Ma, kog se ja đavola nerviram, da mlad (relativno), nabijam sebi krvni pritisak. Moji krhki i već uveliko rastegnuti živci, nisu dovoljno istrenirani za paradu balvanizacije, neizostavno primjetnu, na utakmicama koje su nekada bile fudbalski praznici. Kretensko ponašanje, srljanje, bezglava uklizavanja, spora igra, a sve to uz jedan nagovještaj fudbala, koji je otprilike postojao negdje sa početka. Partizan je došao sa jednom zanimljivom vizijom i očekivanjima, a vjerujem dobio više od toga. Krhki mentalni sklopovi, poprilično intelektualno indiferentnih Zvezdinih fudbalera, bili su otprilike na nivou igara ovog kluba, u posljednje vrijeme. Dakle, zreli za pucanje, ako ih se dovoljno stimuliše, odnosno potakne na to, a frustrirani sopstvenom nemoći, odnosno sopstvenim neproporcionalnim odnosom želja i mogućnosti, otprilike su to i sami uradili. Ekvivalentno ljuljajućem objektu na ivici ambisa - dovoljan je jedan mali dodir, pa da se sve surva u provaliju... A Jokanović je izgleda došao sa nadom da će se to desiti, i sa namjerom da to sačeka. Stvar je bila jasna. Ako Partizan izgubi i dalje ima veliku prednost. Ukoliko dođe da se brani i izvuče bod, dobiće ono po šta je došao, a ako kojim slučajem Zvezda samo sebe "ubije", eto i sva tri. Najbolji mogući scenario se naravno desio, a za to nisu morali čak ni pretjerano da se oznoje.
Iskreno, čestitao bih Partizanu, da i u njihovim redovima nisam vidio istu onu dekadenciju i ziheranje, tako karakteristično za naše podneblje, a koga se tako jezivo grozi, svako ko je dva puta u životu šutnuo loptu na malom fudbalu ili nekoj poljani i uživao u osjećaju odigravanja duplog pasa, recimo. Ovako, mogu samo da se pristjetim sinoćnje fudbalske (u pravom smislu te riječi) predstave, koju je držala Barselona. Prije 12 godina, jedan takav superiorni "drim tim" Barselone, razbijen je na Marakani, od strane tadašnje Zvezdine djece, a sada ta ista Zvezda, nije u stanju, da poveže 5 dodavanja i odigra bolju utakmicu, sa timom koji je na Marakanu došao sa ciljem da od dva tima, bude onaj koji je manje loš.
Fudbalski praznik, neko reče... Jeste, ali ako se pod praznikom podrazumijevaju dva crvena kartona, 'vatanje za gušu, bezglavo srljanje i toliko anti-fudbalera na jednom mjestu. Da o Partizanu ne sudim ja, neka im sude njihovi navijači, ali u Zvezdi, kad se sve sastavi, trenutno egzistiraju dva ili tri kompletna fudbalera, dok ostali predstavljaju samo perfidne izgovore za fudbalere. Sve i da Milijaš potrči i počne da se brže oslobađa lopte, a Bogdanović u nekoj SF perspektivi nauči da igra fudbal, sve i da Gaj prestane da gubi živce i kiksa na svakoj utakmici, sve i da Koroman počne da igra za tim, a ne za sebe, to će i dalje da bude prosječan tim, sospobna samo da dominira po srbijanskim livadama, nad protivnicima, kojima je jedini cilj ne primiti tovar golova ili u plaćenoj utakmici, što bolje odlgumiti htjenje i želju, a naravno i "tugu" poslije izgubljene utakmice. Sve i da se te stvari dese, opet je to ispod svakog prihvatljiog nivo, prosječnog navijača Zvezde, a podsjećam da su Zvezdini navijači, naviknuti na na jako malo, odavno spustili sopstvene kriterijume, tako da ono što Zvezda trenutno pokazuje nije ni minimum minimuma. Očigledno je da i do tog minimuma, imaju da se potrude, a pitanje je da li žele. Maske su odavno pale, ali svjetlo još tinja. Ostalo je samo da i tu tinajlicu neko ugasi, pa da Zvezda ostane konačno ogoljena i u mraku. Sumrak jednog velikana je preblaga riječ. Noć je već odavno pala...
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
