Citiraj:
SP, Rim: Veterpolo junaci postali svetski prvaci!
Vaterpolo reprezentacija Srbije postala je svetski šampion pobedom nad Španijom posle peteraca 14:13 (7:7 nakon produžetaka) u finalu SP u Rimu. Briljantna igra u odbrani na čelu sa Sorom, pogotovo sa igračem manje, sjajni Vanja Udovičić u napadu, fenomenalni Filipović, ali i ostali "delfini", ništa manje zaslužni, doneli su nam četvrto zlato, prvo koje smo osvojili kao Srbija.
Izabranici Dejana Udovičića nastavili su briljantnu seriju potvrdivši sjajno tempiranu formu, pa su posle startnog poraza u grupi od večerašnjeg rivala, iz meča u meč igrali sve bolje, a finale je kao tačka ma "i". Velikim trijufmom najavili su berićetne godine i zato je zlato najbolja pozivnica da budemo uz "delfine".
Meč smo otvorili golovima, nastavili granitnom defanzivom i sa najvišeg stepenika gledamo ostatak sveta, iako je sve moglo da se okonča bez ovoliko drame. Možda je sada slađe...
Počelo je pomalo konfuzno, prvi do igrača više došli su Španci, što smo lako odbranili i pokazali gde bi mogao da bude ključ za zlatna vrata. Pogotovo što je Vanja Udovičić kapitenski sa distance otvorio seriju golova. Nedugo zatim nismo iskoristili prva dva isključenje za "furiju", Agilar je jednom dobro intervenisao, a u drugih 20 sekundi igrača više nismo pametno odigrali.
Ksavijer Garsija nas je kaznio iz peterca, vratio stvari na početak i zapretio da će nam opet biti najveća pretnja (na startu SP u pobedi Španaca 11:9 dao tri gola Soru).
Treću sreću sa igračem više izazvao je ponovo najiskusniji, Vanja Udovičić pa smo krajem prvog perioda poveli 2:1, a kada je sa još veće udaljenosti nego kod prvog gola "probušio" Agilara za 3:1 Španci su počeli da menjaju način odbrane. Za kraj četvrtine, i to bukvalno u poslednjoj sekundi, iz daljine uzvraća levoruki Garsija drugim pogotkom - 3:2.
Drugi deo Soro je otvorio sjajnim odbranama, ali je šteta što Pijetlović nije dobru priliku realizovao za novih plus dva. Ni Prlainovićev pokušaj nije dao rezultat, baš kao ni kontra Udovičića, što budi golmana "furije", prilično uspavanog na startu meča.
Važnu ulogu u defanzivi imao je Filip Filipović koga je selektor Španaca maksimalno opterećivao zahtevajući da njegov igrač uplivava na dva metra kako bi ga umarao i evenutalno opteretio isključenjima. Teška četvrtina završena je bez golova, odnosno novom dobrom intervencijom Sora u situaciji sa igračem manje, mada je sekund nedostajao da gol Prlainovića bude u dozvoljenom vremenu, tako da je rezultat ostao 3:2.
Na žalost, dugu seriju bez golova prekida, ko bi drugi nego Ksavijer Garsija, posle isključenja Slobodana Nikića, ali se i protivnička mreža zatresla koji trenutak kasnije posle fenomenalnog loba Filipovića u trenutku kada se isključeni Španac vraćao u igru (4:3).
Uplašila nas je druga kazna za Filipa sredinom trećeg perioda, ohrabrila nova dobra odbrana Sora, ali je Giljermo Molina ponovo vratio rezultatski egal kaznivši sporo vraćanje dvojice "delfina". Ipak, igra sa igračem manje podsetila je na slavne dane prethodne generacije, pogotovo jer je skoro svaki napad Španaca značio isključenje nekog našeg. Umalo da i ovu deonicu završimo primljenim golom, ali se lopta od prečke odbija ispred našeg golmana, mada su rivali mislili drugačije.
Prednost nam je vratio Filipović iz igre, dok su se Španci gledali pitajući se zašto su sreću izazivali ostavljajući ga samog. Delovalo je da ćemo narednog igrača više ispustiti, ali je greška u dodavanju brzo zaboravljena kada je sjajnu Filipovu asistenciju u gol pretvorio Pijetlović - 6:4, nešto manje od pet minuta pre kraja.
Ksavijer Garsija je na drugoj strani igrača više upropastio šutem preko gola, a sledeći njegov pokušaj završio je na stativi. Kod treće situacije istih aktera nije bilo pomoći jer je najbolji strelac crveno-žutih pogodio mesto gde pauk plete mrežu (6:5). Nismo ni sumnjali da hičkokovska završnica ne može da izostane, pogotovo kada smo igrača više propustili na ulasku u poslednjih dva minuta.
Teško je bilo pretpostaviti da sudije neće Špancima dati priliku da sa novih 20 sekundi sa vaterpolistom više ostanu u egalu. Odbranili smo se u prvom navratu, ali su se rivali izborili za nov "običan" napad, a kasnije i novu veliku priliku sa čovekom više. Opet je Soro odbranio, na žalost nismo se snašli, odbitak je došao do njih, a Garsija 11 sekundi pre kraja donosi produžetke, petim golom na meču. Poslednji pokušaj Filipa bio je nedovoljno dobar pa se epilog odložio u odnosu na obeveznih 32 minuta.
Prvi put na meču gubili smo posle novog gola Moline, pogađate, sa igračem više. Uzvratili smo preko Rađena, ali je veći deo posla odradilo Fića prelepim dodavanjem - 7:7. U drugom produžetku konačno smo dočekali i prvi kontrafaul Pereza, ali ni Prlainovićevo postavljanje nije drugačije okarakterisano.
Poslednji minut potvrdio je da Slovenac i Azerbejdžanac, tandem sudija, nisu voljni da se direktnom odlukom "zamere" Špancima. Očigledan faul nad Pijetlovićem nije video ni jedan arbitar, pa su peterci najviše što smo mogli da izvučemo. Doduše, poslednjih tri sekunde drugog produžetka imali smo čoveka više, ali ne i vremena za drugo osim šuta iz daljine, još jednom Filipovića, ali je lopta otišla preko prečke i donela peterce.
Vrhunac drame značila je i činjenica da nikada o svetskoj kruni nisu odlučivali peterci. Soro je odbranio, Filipović pogodio pa smo stekli startnu prednost. Garsija je izjednačio, iako je Slobodan bio na lopti koja se nekako ušunjala preko zamišljene linije. Sreća pa je Vanja i dalje koncentrisan, iako je posle startna tri gola mnogo bolje čuvan tokom meča.
Loše veče za Andriju Prlainovića, inače odličnog tokom celog turnira, nastavljeno je odbranom Agilara, ali je na drugoj strani okvir gola naš saveznik. Aleksić nam donosi ogroman gol viška pred poslednju seriju peteraca, Perone produžava nadu "furiji", a Živko Gocić ne koristi priliku da postane junak.
Ušlo se u dodatne peterce, koju Molina otvara golom, ali Filipović zatvara na isti način. Ksavijer Garsija je i dalje u seriji, slično kao i naš kapiten. Espanjol i Prlainović su takođe pogodili, a onda je usledio trenutak odluke. Martin i Soro su nam doneli novu meč loptu, a Aleksić je zakucava iza Agilara i slavlje je moglo da počne.
Slađe nije moglo da bude, iako smo izgubili koju godinu života. Vredelo je! Španci su turnir završili bez poraza u igri, ali su stepenik ispod nas. Od istog rivala smo izgubili bronzu na isti način pre dve godine u Melburnu. Nisu nam ostali u dobrom sećanju ni 2001. u finalu Fukuoke, ali će sada i oni imati razlog da nas sanjaju.
Najbolji strelac turnira je Filip Filipović sa 18 golova, Stefano Tempesti je najbolji golman.
Bravo šampioni!!! Večno ćemo pamtiti Večni grad! I zbog himne koju ste u glas pevali, a i mi sa vama.
Srbija - Španija 14:13 (3:2, 0:0, 1:2, 2:2, 1:1, 0:0, 7:6)
Zlatni: Slobodan Soro, Marko Avramović, Živko Gocić, Vanja Udovičić, Slavko Gak, Duško Pijetlović, Slobodan Nikić, Milan Aleksić, Nikola Rađen, Filip Filipović, Andrija Prlainović, Stefan Mitrović, Gojko Pijetlović, trener Dejan Udovičić.
Put do zlata:
grupa: Srbija - Španija 9:11
grupa: Srbija - Kazahstan 20:3
grupa: Srbija - Australija 8:8
osmina finala; Srbija - Italija 7:5
četvrtfinale: Srbija - Mađarska 10:9
polufinale: Srbija - Hrvatska 12:11
finale: Srbija - Španija 14:13
Sve medalje sa svetskih prvenstava:
zlato - 1986. Madrid
zlato - 1991. Pert
zlato - 2005. Montreal
zlato - 2009. Rim
srebro - 2001. Fukuoka
bronza - 1973. Beograd
bronza - 1978. Zapadni Berlin
bronza - 1998. Pert
bronza - 2003. Barselona


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TmlSgzaN_O0[/youtube]
_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у
Републику Српску!