Citiraj:
taj isti partizan dere zvezdu non stop po 15-ak razlike
Ja nigdje i ne spominjem Zvezdu, jer ovdje o njoj nije ni riječ, a to tvoje poređenje je prilično naivno i glupo, jer kako Vuk reče onda bi i Bežanija koja je odrala Partizan u posljednjem kolu, 'ladno igrala Seriju A i borila se za ligu šampiona, jer je po toj logici Bežanija bolji tim od Livorna.
Nije ovdje riječ ni o Šakoti ni o Zvezdi, već o Partizanu i Vujoševiću, a ja samo pitam čime je to Vujošević zaslužio epitet "velikog trenera"? Pet uzastopnih titula? Sa onakvim timom, nikakav uspjeh, pogotovu u prilično jadnoj konkurenciji. Koga je on to od mladih igrača afirmisao. Perovića? Čovjeka koji osim visine, nema ništa drugo. Bogdanovića? Mutavog šutera koji samo čeka loptu u ruke. Tripkovića? Danilovićevog nasljednika, koji u posljednjoj utakmici ima indek korisnosti od čak -7 (minus sedam !!!) Ili možda Veličkovića, kojem je najveći košarkaški uspjeh makljaža sa Hemofarmovim igračima? kakve to internacionalne uspjehe ima Vujošević, da bude smatran za velikog trenera?
Inače Vujošević nije samo mediokritet od trenera, već je i demagog prve vrste. Busa se u prsa kako je "partizanovac po nacionalnosti", a kad je početkom devedesetih trenirao Zvezdu i u plej ofu igrao protiv Partizana, nije bilo većeg neprijatelja Partizanu od njega.
Citiraj:
KK Partizan je najtrofejniji i najuspešniji košarkaški kolektiv u našoj zemlji. U svojoj bogatoj istoriji, dugoj gotovo šest decenija, KK Partizan je osvojio čak 25 trofeja. Crno-beli košarkaši bili su 13 puta prvaci države (1976, 1979, 1981, 1987, 1992, 1995, 1996, 1997, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006), 8 puta osvajači nacionalnog Kupa (1979, 1989, 1992, 1994, 1995, 1999, 2000, 2002), 3 puta pobednici evropskog Kupa Radivoja Koraća (1978, 1979, 1989), a 1992. godine u Instanbulu osvojili su najsjajniji trofej u bogatoj klupskoj riznici - titulu prvaka Evrope.
Tokom svoje, gotovo šest decenija duge istorije, KK Partizan je izrastao u najpoznatije košarkaško ime sa naših prostora, sa velikim ugledom u evropskim i svetskim okvirima. Pored zapaženih rezultata i konstantnog učešća u evropskim klupskim takmičenjima, tome je doprinela i plejada reprezentativaca poniklih u Partizanu, koji su proneli slavu naše košarke širom sveta, osvajajući medalje sa državnim timom. Nijedan evropski klub nije dao toliko igrača u najjaču ligu na svetu NBA kao beogradski crno-beli, a košarkaši koji su nosili dres Partizana uvek su bili znak prepoznavanja zemlje višestrukih evropskih i svetskih prvaka.
Ovaj iskopirani tekst, sa, vjerovatno, Partizanove internet stranice, je totalno nepotreban. Niko Partizanu ne spori ni titule ni reputaciju, već govorim o konstantnom brukanju u Evropi u prethodnim godinama. Za jednog šampiona, košarkaške zemlje koja je bila evropski i svjetski prvak, nedopustivo je da od jednog Huventuda, koji je i u Španskim okvirima, tek nešto iznad prosjeka, gubi sa 31 razlike, nastavljajući niz od 21 gostujućeg poraza. Istorija je jedno SIJUKS, a realnost nešto sasvim drugo. Split je jedan od rijetkih gradova na svijetu koji je dao tri NBA igrača, pa šta sad ima od toga? Zvezda je u fudbalu nekad bila šampion Evrope, a sad ne može da se plasira ni u Ligu UEFA. Isto tako je i Partizan prije 14 godina bio šampion Evrope u košarci, a sada je realnost da u Evropi služi za popravljanje koš razlike. To ti je realnost SIJUKS. A može Šakota biti još gori trener od debelog, ali to ničim ne popravlja ugled Partizanu. Može Partizan pobijediti Zvezdu u idućem derbiju i sa 40 razlike, ali šta će im to vrijediti kad u Evroligi opet izgube sa 30?