|
Da ne znam bolje, mislio bih da su sinoć Italijani igrali u bijelim dresovima. Pratim fudbal negdje od SP 1990. i otad gledam Italiju, kako rutinski, često nezasluženo, dobijaju utakmice na bunker ili sa minimalnih 1:0, koje ostvare u ranoj fazi, pa ostatak meča čuvaju rezultat. Čak i sa Lipijem 2006. i svjetskom titulom, djelovali su ziheraški, da ne kažem tipično žabarski. Takvi su im realno i treneri bili. Džaba je recimo 1994. bila sva genijalnost jednog Roberta Bađa, kad je igrao sam protiv protivnika i italijanskog mentaliteta, sa klupe vođenog i potenciranog, od strane jednog od najboljih predstavnika katenaća Ariga Sakija.
Čini mi se da nakon puno godina Italijani igraju fudbal... Da su sinoć onakvu utakmicu odigrali Španci, sad bi se pisali hvalospjevi o njihovoj dominaciji, tehničkom savršenstvu, pas igri itd, a pošto su to Italijani, sud velikog broja ljudi, limitiran je i nekako usmjeren podsvjesnim razmišljanjem da Italijani takav fudbal ne mogu da igraju. Zaboga, nisu ga igrali ni u vrijeme najboljih fudbalskih trenutaka, pomenutog Roberta Bađa, Del Pjera ili Totija... Da Prandeli sada ima jednog igrača takve klase i ofanzivnih karakteristika, u dobroj formi, ja bih lično Italijane promovisao u prvog favorita... 35 udaraca prema golu, protiv Engleza. Toliko ni Barselona ne uspije da produkuje protiv Hihona...
Očito je i Prandeli svjestan da ima dobre igrače, ali da mu za ono što je zamislio da stvori od Italije, trebaju kreativniji igrači, sposobni da stvore priliko iz ničega. Pirlo to jeste, ali njegove lopte su opasnije onda kada on nije jedini koji je sposoban da odigra tako. U sadašnjoj situaciji, svi znaju da je on jedini Italijan koji pasom rješava mečeve, mada je i Montolivo imao nekoliko genijalnih proigravanja... Zato je Prandeli vjerovatno držao Kasana u igri, očekujući da on potezom riješi meč, a ovaj je realno od 25 minuta već bio samo za nekog šanka, da se nasloni na njega...
Sve u svemu Italijani više nego odlični, Pirlo centralna figura meča. Odavno nisam vidio da jedan igrač tako drži pod kontrolom sredinu terena... Da je igrao Kjelini, Englezi ne bi imali ni onih par prilika, koje su stvorili.
Oni su tek posebna priča i iz te ekipe žao mi je Džerarda i Runija, jer jedini igraju, imaju i želju i znanje. Ostali su tu neki statisti, šljakeri i odrađivači posla. Ništa više... Bez želje da napadnu konkretno, u najvećoj ofanzivi, napadali su sa čak četiri igrača. Džerard se trudio i igrao negdje do 60. minuta, poslije toga se i on zagubio. Parker se samo trudio, ali bez konkretnog učinka, slično kao i Runi. Ostali - velika rupa... Uvođenej Kerola, bila je tek personifikacija izgubljenosti. Po konstituciji vi snazi, mogao bi da na sebi nosi trojicu igrača, a on se sapliće o molekule kiseonika i gubi ravnotežu pri svakom duelu...
U produžetku, nisu pošteno prišli golu. Hodžson im je tužan promašaj na trenerskom mjestu. On može od osrednje ekipe, sa vremenom da napravi solidnu, ali da od dobrih igrača napravi tim za vrhunske rezultate, definitivno nije kalibar...
_________________
"Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Срамота Божија, да човјек не може потрчати, немојте ми рећи висина, вако-нако, Жигић је за њега Роналдо у трку. Какав комад лошег играча, страшно. А тренер Енгелски, промашена прича. Вади Паркера да би убацио Хендерсона, ајте молим вас. И упркос томе Енглези направише 3-4 прилике. 
