Citiraj:
Kuda to ide Partizan?
Riba smrdi od glave, a neozbiljnost i konfuzija na terenu u Brižu direktna su posledica neozbiljnosti i konfuzije u upravi. Da ne kažem - šarlatanstva.
Šta je danas FK Partizan? To je klub slavne domaće i ugledne evropske tradicije i prošlosti, ali i skromne sadašnjosti. To je klub bez regulisanog vlasništva, u kojem se svake dve godine dešavaju svađe i lomovi u upravi, gde se ne zna ko pije a ko plaća. Klub u kojem se na najgori način preko leđa igrača i na račun ugleda kluba "lome" međusobne svađe čelnika kluba. Dok se nadmeću klupske "struje", nama su mozgovi sprženi od njihove brige za Partizan.
To je klub paradoksa u kojem se dešava da njegov potpredsednik, izvesni "zaslužni sportski radnik" Vukadinović pre par dana u "Sportu" istupa u ime FK Metalac (?!!) dok je istovremeno na funkciji u Partizanu! U čije ime govori i koga zastupa taj čovek? Partizan je kolektiv u kojem mladi potpredsednici Mirković i Petrić podnose ostavke a to se saznaje tek posle mesec dana. Onda potpredsednici u ostavci gostuju na televiziji i govore u ime Partizana.
Na čelu Partizana je čovek za kojeg ne znamo šta ga je to preporučilo za tu funkciju i čovek koji očigledno nije dorastao da drži stvari pod kontrolom. Pa, ako treba i da drekne i lupi o sto. On očigledno nema taj autoritet.
Strategija razvoja Partizana ne postoji, ili je bar ne vidimo. Živi se od danas do sutra, od prodaje do prodaje a tim je sve slabiji. Nema te omladinske škole koja to može da nadoknadi, pa makar bila i "druga u Evropi". Uzgred, ta škola se istakla u poslednje vreme jedino uspešnim "štancovanjem" zadnjih veznih...Jovetić i Obradović su izuzeci, a izuzeci brzo završe u pečalbi. Prodaja Ivana Obradovića je ličila na latino seriju, klub je odbio izvesnu sumu novca na početku sezone, kada je bilo vremena za angažovanje zamene, a onda posle dva meseca prodao istog tog igrača za dosta manji novac. Dalekovido, nema šta...
Kad sve to znamo, dešavanja na terenu su logična posledica svega. Malokrvna i jalova igra koja iritira. Nije ni čudo, ovi momci već dve i po godine igraju u domaćoj ligi taman koliko im treba. I skoro svake nedelje bacaju niz vetar prvo poluvreme, očekujući valjda da se rival sam preda. Takav pristup više ni u Srbiji ne prolazi (zaostajemo za najvećim rivalom), i zato već tri sezone u Evropi bolno nas prizemljuju razni Okseri, Standardi, Haife, Tuluzi...ovaj tim jednostavno ne veruje u sopstvene snage i ima ogroman manjak samopouzdanja!
Treneri se menjaju u poslednje dve godine ali evropska priča ostaje i dalje tužna. Imali smo, naizgled, perspektivnog ali vrlo sujetnog trenera kojem je zinula guzica za ponudom iz saveza. Ode čovek u pola sezone, nezavršenog posla. Stigao je taman toliko da učini malu podlost i oslabi tim pred derbi. Nasledio ga je bivši as Partizana koji je, mora se priznati, u domaćim okvirima bio neprikosnoven. Ali, u Evropi opet nula. Ono što je većina navijača zamerala Jokanoviću je manjak agresije i totalna flegmatičnost, kako u igri Partizana tako i u komunikaciji. Posle Jokanovića je došao Stevanović a situacija se nije izmenila na bolje. Tim kao da je upao u tunel iz kojeg se ne nazire izlaz. Igrači imaju kvalitet, ali nema nikoga da ih probudi, trgne i osposobi da taj kvalitet pretoče u agresivne i srčane igre i dobre rezultate. Kad svemu tome dodamo i gluposti sa oduzimanjem trake Moreiri i njenim predavanjem Tomiću, konfuzija je kompletna. U objašnjenje koje je dao medijima povodom "slučaja zamenik zamenika kapitena" ne veruje ni sam Goran Stevanović.
Ovom timu treba trener koji je vrhunski autoritet, usuđujem se reći i trenerski despot ali i znalac, a pitanje je da li takav neko odgovara upravi?
Igrači ne pružaju ni delić onoga što su prikazivali prethodne dve sezone. Odskaču Brana Ilić, Ljubomir Fejsa i donekle Lamine Diarra i Siniša Stevanović, a ostali su utonuli u prosek. Branislav Jovanović, doduše, u poslednje vreme tek dobija šansu i pokazuje kako igrač Partizana treba da se bori za tim. Moreira ne može sam, mada ni on ne pruža ono što smo navikli od njega, ali je i takav nezamenljiv na svojoj poziciji. Kad bi svi bili kao on, druga bi se pesma pevala...
Izmene Gorana Stevanovića su sasvim nelogične, Brana Ilić večeras u Brižu ostaje da se smrzava na klupi ali zato Petrović dobija milionitu šansu (dokle breeeee?) i uspeva da nas iznervira i da u nemoći zaradi karton za samo dva minuta. Krstajić dobija opomenu zbog klasične nediscipline i šutiranja lopte u aut posle prekršaja. Profesionalizam iz Bundes lige na delu. Uopšte, štoperi su nam prešli zenit karijere i bolna su tačka tima. Na sredini nema agresije i presinga. A kad je tako, onda i napad biva odsečen.
Rezultate vidimo - još jedan evropski poraz, pa se pitamo zašto smo uopšte ulazili, i vredi li ulaziti u Ligu Evrope ako tamo služimo samo da popunimo broj učesnika?
Ostaje nam domaća liga. Ostaćemo mi uz tim, ali sada sasvim svesni šta od njega možemo da očekujemo. U povratak na prvo mesto verujemo i nosićemo tim do tog cilja, ali ne sa ovakvom igrom i zalaganjem.
Skupština kluba je za dva meseca i videćemo šta će odlučiti premudre glave. Ključ budućnosti kluba jeste privatizacija i izgradnja novog stadiona, ali predstojeća skupština je vrlo bitna raskrsnica na tom putu u budućnost. Ili ćemo odabrati pravi smer, ili ćemo opet skrenuti levo kod Albukerkija...a do tada, vozi Miško i bar skini povez sa očiju, da ne sletimo u ambis...