banjalukaforum.com

Piše: Edin AVDIĆ

Serija na tri pobjede zgurana u pet dana? Nije nemoguće. Ako pitate čelnike ABA lige, klubovi su prihvatili da se igra na ovaj način zbog kalendara takmičenja i usklađivanja s nacionalnim savezima, neki bi dodali i nešto manjim troškovima sveukupno, ali opet ne mijenja činjenicu da nije normalno igrati ovakve mečeve dan za dan bez prave mogućnosti za oporavak i analizu. Dva dana pauze između mečeva dva i tri jeste standardna stvar, ali jednostavno mora postojati dan pauze između prve i druge odnosno treće i četvrte utakmice, ovako izgleda kao trčanje uzbrdo.

Uz sve priče o potencijalnim prekidima, napuštanjima terena, općim tučama i ostalim stvarima kojima vas standardno plaše “pouzdani” izvori pred gotovo svaki duel Partizana i Crvene Zvezde, na kraju su igrači čestitali jedni drugima i otišli u noć.

Sve moguće i ništa nije sigurno

Crvena Zvezda je nakon godina lutanja, dugovanja, promašenih investicija konačno došla na prag osvajanja jednog značajnog trofeja, pri čemu je najvažniji korak ili dvokorak možda već napravljen. Istini za volju, treba naglasiti da će vjerovatno samo osvajač ABA lige imati sigurnu poziciju u Euroligi, finalista bi se trebao tamo naći, mada je s ULEB-om sve moguće i ništa nije sigurno. Zvezda je iz trke izbacila najvećeg rivala pred kojim je sada puno neizvjesnosti i favorit je bez obzira ko joj bude protivnik u finalu.

Nagledali smo se raspada Crvene Zvezde u prošlosti, neobjašnjivih poraza u važnim utakmicama, nesposobnosti da se dobije tjesna završnica, smjena trenera. Nije prošlo ni godinu dana kako je Zvezda šutirala trojke 2-32 protiv desetkovane Cibone i u jednoj utakmici prosula sve ono što je gradila tokom čitave prošle sezone. Dar s neba za ovaj tim stigao je kada je Cibona zbog neimaštine odustala od Eurolige, inače je pitanje šta bi se dešavalo u ovoj sezoni. U zadnjih 15 godina, možda i više, ovo je prva važna pobjeda Zvezde nad Partizanom. Poneki kup da pobjede u sezoni da, ali Jadransku ligu i domaće prvenstvo Zvezda preko Partizana nije mogla osvojiti. Za trenera Dejana Radonjića ovo je najvažnija pobjeda u karijeri. Zvezda je nadigrala Partizan igrajući vrlo slično kao najveći rival u nekim blistavijim danima. Unutrašnja igra, fizička nadmoć, kontrola skoka u odbrani, skok u napadu, rotacija igrača te sposobnost da u bitnim trenucima odbranom zaustave protivnika. Sve to smo kao papagaji ponavljali za Partizan prethodnih godina, sve je to imala Zvezda u ovom polufinalu. U Zvezdi su godinama unazad ponavljali da moraju sklopiti ekipu sposobnu da se fizički, atletski suprotstavi Partizanu i u tome su najzad i uspjeli.

Dva imena treba izdvojiti. Nikola Kalinić i Charles Jenkins. Kalinić je u dvije godine prošao put od pomoćnog osoblja od nosioca igre i reprezentativca. Ljeto na SP u Španiji podiglo mu je samopouzdanje do neba. Nije tako davno bio period u kojem su mu se svi odmicali tri metra i izazivali ga da šutira, a sinoć je Kalinić završio playoff seriju s trojkama 10/15!! u četiri meča. Ne samo procenat realizacije nego i momenti kada je Kalinić pogađao te svoje šuteve dodatno upotpunjavaju njegov izuzetan nastup kroz ovo polufinale. Na ovo dodajte izvrsnu igru u odbrani i nekoliko fantastičnih blokada te dolazimo do zanimljive dinamike ove serije. Kalinić je potpuno nadigrao Sašu Pavlovića i tu je Zvezda možda dobila i odlučujuću prednost. Malo ko je očekivao ovako loše partije igrača koji u sebi ima 10 NBA sezona i NBA finale. Pavlović je i prošle sezone pokazivao “vruću” glavu u mečevima sa Crvenom Zvezdom, ali je u ovim duelima došlo do trenutka kada više uopće nije mogao se izboriti s pritiskom i kontrolirati svoje ponašanje. Pavlović je dolaskom u Partizan ispunio dječaki san i to uopće nije fraza. Igrao je i ovu i prethodnu sezonu, posebnu ovu za kikiriki i čašu vode – bukvalno. Opet sve to ne mijenja činjenicu da je Pavlović u najvažnijim utakmicama sezone za svoj klub iz igre šutirao 10/35, trojke 3/14! te ukupno ubacio 28 poena u četiri meča (u trećoj i četvrtoj utakmici samo šest), poređenja radi, Kalinić je postigao 25 poena samo u trećoj utakmici. I dok se za njegove loše procente može pronaći košarkaško objašnjenje, za ostale “poteze” kojima je obilježio ovu seriju opravdanja nema. Pavlović nije prvi igrač kojeg protivnik pokušava na ovaj ili onaj način izbaciti iz takta. To se radilo i radit će se dok postoje koš i lopta i apsolutno je sastavni dio igre. Treba li da nabrajamo sve igrače s ovih prostora koji su trpili provokacije, uvrede, štipanja, guranja, saplitanja u važnim tekmama? Valjda ne treba. Odgovor se obično daje u vidu serije poena, šakom u međunožje definitivno ne.

Charles Jenkins briljirao je prošle sezone u prvom dijelu, zatim nestao s terena u najvažnijim utakmicama. Ove se godine scenario okrenuo. Vrlo loš u prvom dijelu, fantastičan u posljednjih 50-ak dana. Krunisao je sve u ovoj seriji gdje nije išao ispod 19 poena – nijednom. Njegovo najjače oružje šut s poludistance funkcionirao je izvrsno tokom sve četiri utakmice. Na ruku mu je išla i činjenica da Partizan s određenim petorkama nije imao nikoga ko bi mu mogao defanzivno parirati i Jenkins je to obilato koristio. Trojke 8/16, za dva poena fantastičnih 20/33!! čak i oni potezi gdje sebi dribla u nogu ili griješi u kontri 3 na 1, kojima je sklon, bili su svedeni na minimum.

Nakon dvije utakmice pred Zvezdinim navijačima, Partizan je bio u prednosti. Gostujuća je pobjeda dovela do situacije da se serija zatvori na domaćem terenu, ali je ta jedna pobjeda bila sve od Partizana. Tim Duška Vujoševića pokušavao je zonom ili konstantnim udvajanjima na Bobanu Marjanoviću izbaciti Zvezdu iz ritma. Udavajanja su potpuno limitirala Marjanovića u prva dva meča, ali zona uglavnom nije davala očekivane rezultate. Taj način odbrane te velika razvučenost vanjske linije dovodilo je do velikog broja ofanzivnih skokova. U ovoj seriji bilo je vidljivo da Partizan nema onu brzinu više u defanzivi da zaustavi protivnika kada je bitno. U dosta je slučajeva to bilo gledanje igrača koji se diže na šut u nadi da će promašiti.

Festival cigli

Bez obzira što su ostala dva mjeseca do kraja sezone, Partizanu je izmakao glavni cilj – povratak u Euroligu. Nakon što se odomaćio u društvu najboljih, Partizan će i drugu godinu zaredom ostati bez nastupa u ovom takmičenju u finansijski najgorem mogućem trenutku. Već sada treba razmišljati i kako će izgledati ekipa u budućnosti.

Drugi polufinalni par igrao se u debeloj sjenci mečeva Zvezde i Partizana. Iako su oba tima držali svoj servis, tj. dobili obje utakmice kući, dojam je da je Cedevita zasada pokazala više. Tim je Jaska Repeše samo nesretnim spletom okolnosti izgubio prvu utakmicu u Morači (možda i lošom sudijskom procjenom), ali je zadržao potrebnu mirnoću u dva meča pred svojim navijačima koji čak nisu mogli ispuniti malu dvoranu Doma Sportova u Zagrebu ni za ovako važne utakmice. Cedevita je značajno bolja u skoku i asistencijama u ovoj seriji, bolji su i u šutu za tri poena. Ako pitate gdje škripi, odgovor leži u 34 promašena slobodna bacanja Cedevite iz 98 pokušaja!!!

Inače ova serija prijeti da potuče evropski rekord po broj izvedenih slobodnih bacanja. Utakmice traju kao drugo kolo Roland Garrosa. Mislite da je 98 penala puno? Šta kažete za 120 penala koliko je ispalila Budućnost do sada? Oni su stigli da promaše 38 puta!! Festival cigli za pamćenje… 218 slobodnih bacanja za četiri tekme ukupno, tj. 54 slobodna bacanja po utakmici! U kratkim crtama – očajan sudijski kriterij. Uz pitanje ko će biti protivnik Zvezdi ostaje da u petoj utakmici u srijedu vidimo i da li se dva bacanja mogu šutirati u svakom napadu na jednoj utakmici…. Borba za egzistenciju zaista…

(Faktor.ba)

I tako Cedevita drugu sezonu u EL... Glupi Partizan morao izgubiti od Budućnosti...

Ni krivi ni duzni.

Stoga ispunimo dvoranu do posljednjeg mjesta i podržimo Cedevitu u borbi za sam vrh ABA lige!
Utakmice se igraju u srijedu i četvrtak u 20.30 sati, u maloj dvorani Doma sportova, a u klubu su i za ovaj finale zadržali cijenu od 20 kuna - zato požurite jer je interes vrlo velik

Piše: Sponzorirani članak