Nego šta. Zato i jesam napisao da je za dječake. Ženski rukomet mi ja baš nešto ružan...
Žene valjda trebaju biti ženstvene, šta li...
U mojoj "karijeri" sam slomio obe kosti podlaktice, 3 puta palčeve, jednom mali prst, prvo rebro. Podbijanja, uganuća i istezanja nikad nisam ni brojio...
Ponekad me nešto i koljeno zaboli kad plivam, ali boga pitaj od čega je to...
Na ostalim sportovima nisam imao nikakvih povreda.
Mislim da je rukomet dobra kombinacija izdržljivosti i eksplozivnosti, kao i otpornosti na batine.
Nikad nisam išao u teretanu, ali sam uvijek imao osjećaj da imam više snage od društva iz škole koji su trenirali nešto drugo ili išli samo u teretanu.
Čini mi se da je ta snaga nekako stvarno upotrebljiva, da nije samo ciljana na jednu radnju, nego da se za sve zadatke može primjeniti...
Najgora su mi onda djeca što im roditelji sve brane jer će se povrijediti.
Pa de se obuci, pa de mokar si, nemoj to - pašćeš, pa de popij lijek za ovo, sirup za ono...
Što bi se reklo, doktorska djeca uvijek najgora.