Ja ne znam zbog čega ovoliki pesimizam, kad igramo sa jednom, jedva iznadprosječnom reprezentacijom (nastranu što smo i mi jedna takva). Po igrama u dosadašnjim kvalifikacijama, jedino što se može reći je da su Hrvati imali za nijansu više sreće, i na osnovu nje, i sirovog iskustva kojeg imaju i najviše u grupi, imaju šest bodova više. A i nisu nešto poznati kao ekipa koja razbija protivnike, čak i uz svu napaljenost koje će biti. Mi se još tražimo, ali odigrali smo tri poluvremena u ovim kvalifikacijama koja ulijevaju optimizam. Uz neophodnu dozu sreće i malo mudrosti, u Zagrebu se može odigrati dobra utakmica. To znači da možemo i izgubiti, ali ne i da nas bilo ko može potcijeniti i upisati neke sigurne bodove, već da će morati da se momački ponosa. Nama čak dajem blagu prednost, jer smo nepredvidljiva ekipa, i jer Hrvati imaju breme favorita u ovom meču. I jer smo manje pi*ke, naravno

Ja sam odavno ravnodušan prema reprezentaciji, i takođe sam, kao i neki ovdje, kontao da uopšte ne gledam utakmicu. Nisam odbrojavao dane i slično, ali me počinje hvatati jebena nervoza i sad znam da ću morati gledati i da ću izgubiti kilu živaca, ali šta ću kacam četnik

Što najgore, dan kasnije igrom slučaja idem u Međugorje, ne znam koliko su Hrvati tamo naloženi ali kontam da će se ta atmosfera utakmice osjećati, još ako dobijemo, moraću pričati dalmatinskim akcentom i tjerati curu da me zove Stipe
