Koje je sve igrače selektor Siniša zaboravio?
Selektorovanje na klupi Srbije Siniša Mihajlović je počeo tako što je odjednom pozvao 32 fudbalera?! Nešto nezapamćeno na ovim prostorima bez obzira na to što je bila reč o tri vezana prijateljska meča. Da ne pominjemo da je Miha u sva tri meča ugiravao takitku s trojicom igrača u poslednjij liniji, koja kasnije nikada nije bila primenjena u takmičarskim mečevima, pa se postavlja pitanje: Čemu je služila? Ali selektorov izbor je kakvu će taktiku postaviti, međutim, pozivanje igrača je nešto sasvim drugo. Mihajlović je pozivanjem 32 fudbalera očigledno hteo da zamaže oči mnogima i „opere sebe“, pravdajući se da je svima pružio šansu. Neće biti da je baš tako. Ovo je naš izbor igrača koji nisu bili akteri kvalifikacionih mečeva otkad je Mihajlović seo na klupu...
ODBRANA
Krenimo od desnog beka... Zar je
Dušan Basta zaslužio da odigra samo jedan od tri prijateljska meča u maju? Taj Basta je jedan od najtraženijih srpskih fudbalera u Evropi i standardan prvotimac u Udinezeu. Basta je sada bio povređen, ali Mihajlović od kada je došao na klupu nikada nije stavio do znanja da ozbiljno računa na plavokosog beka/krilo. Za desnog beka je mogao da konkuriše i Pavle Ninkov iz Tuluza, koji na toj poziciji može više da pruži od Tomovića, koji nije klasičan desni bek. Ali ne igra u Fjorentini... Što se štopera tiče, Mihajlović je sebi dozvolio luksuz da na klupu zakuca jednog od najboljih štopera Evrope
Nevena Subotića, momka koji je bio među ključnim igračima u Borusijinom osvajanju dve uzastopne „salatare“. Mihajlović je zbog kodeska ponašanja precrtao i
Rajkovića. Odnedavno je na Mihajlovićevoj „crnoj listi“ i
Bane Ivanović, pa i on može u tim „nepotrebnih“ Mihinoj Srbiji. Za poziciju levog beka, gde realno ne bi trebalo dase vodi polemika pored živog Aleksandra Kolarova, ipak imamo dve dobre alternative - Lukovića, koji je kod Mihe dobio šansu u samo jednoj prijateljskoj utakmici i Tošića, kojeg je Mihajlović koristio 96 minuta.
Za razliku od njih, Nikola Maksimović, koji nije bio standardan ni u mladoj reprezentacije, je kod Mihajlovića odigrao tri meča u A timu, a zanimljivo je da mu je menadžer Fali Ramadani.VEZNI RED
Iako svi potenciraju odsustvo golgetera, u ova dva meča se videlo da je Srbiji i vezni red rak rana! Mihajlović je najavljivao ofanzivu, a u svakom meči ziheraški kretao sa dva „razarača“ u manveru, bilo da su to Ignjovski, Mijailović, Fejsa ili Radovanović. Za to vreme, za njih „fudbalski doktor“
Zdravko Kuzmanović nije dobijao poziv. Mihajlović se pravdao da će ga zvati kada postane standardan. Popularrni Kuz je u ovoj sezoni imao problema s povredama , ali je bio u prvoj postavi Švaba u tri od poslednja četiri meča. Kada se Miha već vodio minutažom, recimo i to da je Ignjovski odigrao jedan meč u Bundesligi, i to u prvom kolu, 24. avgusta. Od tada je na klupi Verdera.
Šta tek reći za Fejsu koji je u klubu u svim takmičenjima od početka sezone sakupio šest minuta, i to protiv PAS Janjine (?!), a u reprezentaciji kod Mihajlovića 226 minuta. Mijailović je standardan u Zvezdi, ali je u mečevima protiv Škotske i Belgije napravio bar četiri zicer šanse rivalima. Jedini od četiri zadnja vezna koji igra u svom klubu je
Matić. I to u Benfici i igra prvu postavu čak i u Ligi šampiona. On je kod Mihajlovića dobijao poziv, ali ne i minutažu.
Zaniljvvo, Mijailović, Ignjovski i Fejsa imaju istog menadžera – Falija Ramadanija... Za reprezentaciju je mogao da konkuriše i Nenad Milijaš koji igra sjajno u Zvezdi i vratio se u formu zbog koje je kod Radomira Antića bio dirigent u igri reprezentacije. Njega Miha nikada nije ni pomenuo. Posebna priča su dva momka koji su nam doneli toliko radosti igrjući za mladu reprezentaciju, a kasnije bili i među najboljima u A selekciji:
Miloš Krasić i Boško Janković. Danas kada su u najboljim godinama, selektor ih je precrtao.
Boško Janković je trenutno naš najbolji fudbaler u Seriji A. Momak čija razorna desnica je proglašena za treću najbolju u Italiji i igrač koji je zamenik kapitena u Đenovi. Mihajlovićeva taktika sa tri ofanzivna vezna je bila idealna za Boška, ali mu se on nije uklopao. Valjda je bolje da imamo dva levaka Tošića i Tadića na desnoj strani, pa da ne znaju kako da šutiraju kada izađu sami na golmana kao što je bilo protiv Škotske ili Belgije.
Miloš Krasić se posle Konteovog „mobinga“ u Juventusu, polako vraća fudbalu. U Fenerbahčeu igra, uglavnom ulazeći s klupe, mada je za takav status mnogo zasluga imala povreda u meču kvalifkacija za LŠ protiv Spartaka kada je bio u prvoj postavi. Krasić i Janković imaju po 28 godina...
Za levu stranu bi mogao da konkuriše Milan Jovanović koji je u ovoj sezoni odigrao 13 mečeva i postigao četiri gola. Sa 31. godinom, Jovanović svakako nije neko ko je fudbalska penzija. Pogotovo zbog činjenice da je posebnim zalaganjem u reprezentaciji, uvek garantovao maksimum.
NAPAD
Definitivno najveći problem srpske reprezentacije. Kada već nemamo deset klasnih špiceva kao Hrvati, mogli bi bar da koristimo ono što imamo. Ali ne! Mihajlović je kao jedinog centarfora koristio klasičnu „desetku“ za kojom srpski fudbal vapi od odlaska Piksija: mladog Filipa Đuričića. Šansu na kašičiću je dobijao Lekić, a Miha je više verovao rekovalescentu Šćepoviću (čiji talenat nije sporan, ali sprema jeste) nego igračima koji su u formi i rade sve što mogu da bi zaslužili poziv. Ti igrači su pre svih
Nikola Đurđić (Helsingborg) i Filip Đorđević (Nant), ali i otpisani Nikola Žigić. Đurđić je trnutno naš najbolji špic u Evropi i jedini srpski napadač koji daje golove u evro takmičenjima. Od kada je u martu u Skandinaviji poečla sezone postigao je 12 golova na 18 mečeva za Haugesund, pa je prešao u Helsinborg. U redovima švedskog prvaka je postigao četiri gola u četiri prvenstvena meča i dva gola u dva meča Lige Evrope. Sa druge strane Đorđević je sa devet golova u deset mečea prvi strelac druge lige Francuske. Često se pominje kao meta mnogih jačih klubova, ali Mihajlović ga ne konsatatuje. Pomenimo i Nemanju Nikolića iz mađarskog Videotona. U ovoj sezoni je postigao 7 golova u 17 mečeva, što u prvenstvu, što u Evropi.
Podsetimo da se Mihajlović lišio i usluga Nikole Žigića. Iskusni golgeter je u Birmingemu u nemilosti trenera pre svega zbog visokog ugovora, ali je stigao da 180 minuta na terenu postigne dva gola. Na kraju, podsetimo i da je Andrija Kaluđerović dao četiri gola u sedam mečeva za Rasing.
NJIH VREDI SAČEKATI
Dvojica srpskih fudbalera koja su polako pali u zaborav i koji se više ne pominju, a mnogo bi značili reprezentaciji jesu
Gojko Kačar i Danko Lazović. Kačar se oporavlja od teške povrede i uskoro se očekuje njegov povratak na teren. Kačarevi kvaliteti nisu sporni i možemo da samo zamislimo kako bi on, samo da je zdrav, odigrao na poziciji umesto Fejse, Mijailovića ili Ignjovskog. Sjajni Novosađanin u karijeri samo nije igrao golmana, sve ostalo jeste, a njegov osećaj za gol je nešto što nema svaki fudbaler. Uostalom setite se da je Mađarima u mladoj reprezentaciji dao pet golova na jednom meču. Što se Lazovića tiče, njemu povreda nije problem, ali jeste Lućano Spaleti koji ga je proterao u B tim Zenita. Ipak, ukoliko se vrati u formu, vredelo bi da selektor (ko god on bio) pokuša da ga vrati u reprezentaciju. Mada, i Igor Denisov je izbačen u B tim Zenita, ali je selektor Rusije Fabio Kapelo rekao da ga „Zenit ne zanima, već Denisov kao igrač i profesionalac“ i dao mu kapitensku traku u reprezentaciji Rusije koja redom melje rivale...