I da onaj momak nije ubo onu trojku, teško da bi utisak o sinoćnjoj utakmici, bio išta bolji. Kao šte reče Duda Ivković, poslije meča, ne vrijedi se više čupati na otrcane fraze o malerima, lošoj sreći i neiskustvu. To je već prežvakano, a kad jedna selekcija, koja važi za ozbiljnu, odvali onako loš procenat šuta sa penala, koji je bio ispod 50%, šta vrijedi da se bilo šta drugo priča...
Kvaliteta ima, ali ima i igrača koji mjesto u ovoj selekciji imaju, ne zahvaljujući kvalitetu, već činjenici da ne postoje bolja rješenja. Paradigma onog o čemu smo nekoliko puta govorili, o nestručnom radu i neškolovanim igračima ,sinoć je bio Štimac. On je nažalost prva opcija na centru, a osm resepktabilne borbenosti, srčanosti i snage, on mema išta više. Slab u postavljanju, statičan i nikavih skakačkih mogućnosti, direktno je koštao Srbiju nekoliko napada, jer jednostavno nema osjećaj za skok, a sa onakvom snagom bi protiv centarski inferiornih ekipa, morao da dominira pod košem. Jednostavno dečko je drven, a kad se zna da su mu alternative Musli i Mačvan, koji nije centar, jasno je da bi Crna Gora sa Pekovićem u ekipi, sinoć izvukla rutinsku pobjedu. Na stranu što ne igra Krstić, ali i on neće tu biti vječno, a ko će da odškoluje novog centra kalibra Divca, Rebrače ili možda Savića, Tomaševića ili nekog sličnog. Nije to jedina manjkavost... Sinoć je recimo bilo upadljivo koliko još Nedović mora da radi da bi postao pravi bek. Iole iskusniji odbrambeni igrač, stalno će ga provocirati na vanjski šut, a Nemanja sinoć i u situaciji kad je sam oklijeva sa šutom i naravno promašuje. Na stranu što prečesto i komplikuje u završnici ulaza, ali to su stvari koje se mogu korigovati. Teodosić je izgubio utakmicu. Loše je birao rješenja u završnici, šutirao nerezonski u dva navrata u zadnjih par minuta, a fulao i ono jedno bacanje. Sve to međutim, dolazi i kao posljedica činjenice da on jednostavno teško ima sa kim da igra. Saigrači ga ne prate, poslije bloka centri se sporo otvaraju ne idu na koš, već bježe u stranu, što ga ostavlja u situaciji da sam sve rješava. Nije ni čudo da pod takvim pritiskom često griješi u izboru rješenja. U par navrata, kad je gubio dribling dodavao je loptu Rašiću, a ovaj mu odmah vraćao. Sam Mačvan od visokih igrača, zna da se otvara na pravi način i koristi prostor. Ostali su statični i uglavnom čekaju loptu leđima ka košu. Malo ih koristi ono čim raspolaže, na pravi način, što je bila odlika prethodnih generacija. Ali opet, sa njima se radilo stručnije i adekvatnije, dok sad imamo situaciju da čim neko vidi momka da ubaci 4-5 trojki u mlađem uzrastu ili odigra 2-3 utakmice u kojima zabilježi par zakucavanja, već je proglašen za buduću košarkašku zvijezdu, dok on sam ne zna ni u stav da se spusti kako treba...
Da ne bude sve crno, ovdje ima kvaliteta, samo što se u stvarnju igre i tima, puno vremena gubi na individualne banalnosti, koje se uče u mlađim kategorijama. Prethodni selektori, imali su ispred sebe tim od 12-15 vrhunskih igrača i najveći problem bio je napraviti igru, dok u sadašnjoj reprezentaciji selektor mora da uči centra kako da skače i beka kako da šutira...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|