Juče su naši u Čačku poraženi od Češke 30:36 u vrlo bitnoj utakmici (baražza Svjetsko prvenstvo 2007.)
Slučajno sam naletio na snimak te utakmice na RTSu, tako da sam lako mogao da uočim iste one slabosti koje imamo već godinama. Npr., mi damo gol, naši se raduju, za to vrijeme Česi odmah izvedu loptu s centra i zabiju nam golčinu bez problema. Dalje, jednostavno nemamo rješenja u napadu, nikakve suvisle akcije, nijedan napad s krila, sve se zasnivalo na tome da Krivokapić i Bojinović probaju ili šut iz daljine ili solo prodor, pa ako prođe - prođe. S takvom igrom smo još i dobro prošli.
Od podmlađivanja tima ni traga ni glasa. Jes' da je Šešum igrao nešto malo, Nenadić je bio prekobrojan, a neki prethodno otpisani igrači su se vratili u reprezentaciju (Bojinović, Maksić). Tu je bio Petrić koji nas je podsjetio na najbolje dane, kada je promašivao po 3-4 napada zaredom svojim nerezonskim šutevima. Alem Toskić - katastrofa. Dobro prvo poluvrijeme, pet golova, u drugom ništa, promašio svu silu zicera i definitivno je jedan od najodgovornijih za ovaj rezultat. Ne znam zašto nije bilo Ratka Nikolića, takođe je falio Sudžum, ostatak tima je bio manje-više standardan, Toskić, Krivokapić, Petrić, Kojić, Ilić, Šterbik, Šarić itd. Mislim da nam se u rukometu crno piše. Ali, ko zna zašto je to dobro. Naravno, revanš u Češkoj je čista formalnost, tako da ćemo da propustimo Svjetsko prvenstvo, ali možda to pomogne (kao fudbalerima) da se reprezentacija malo "pročisti". Gore od ovoga ne može, đavo ga odnio, valjda će nekad biti bolje.
_________________ Ne možemo ništa uraditi za jednu sekundu, to mogu samo Srbi.
|