banjalukaforum.com

Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi
Protiv gustoga zida okupanog lišća.

Prolazu noćni, crna žeravo sna
Što hvataš niti zemaljskoga grožđa
Točnošću nekog neredovita vlaka
Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.

Zato me ljubavi, veži za čisti pokret,
Za postojanost što kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Naš san odgovorio jednim jedinim ključem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.

----

Jer mi smo smo tvar od koje su građeni snovi ...


.......

Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.

Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ti znas da vratis svjetlo
Ovom mraku koji osjecam
S tobom sam sretno djete
Mada tako ti ne izgledam

Godine, jedna po jedna
Kao voz i stanica
Na posljednjoj smo sami ti i ja

Ostani kraj mene
Sva moja nada to si ti
Sva moja snaga to si ti
Sva moja sreca a zato ostani
Ljubavi

U tvojim ocima modra rjeka
Kojom mrznja nece poteci
Tvoje srce zna one drage rijeci
Sto se daju ljubeci

Sad odlazim, oprosti mi za sve
ne krivi me ni onda
kad ti bude najteze.

Ja cuvam te u svojim mislima
i gdje god odem uvijek bices
tamo gdje sam ja.

Dobro znas, da sad bih dala sve
da nocas vrijeme stane zauvijek.
Al' ako vec mora doci sutra
ako vec mora biti kraj
bar po dobru ti me pamti
bar po dobru ti me znaj.

Ako vec moram protiv sebe
sve bi mi znacilo da znam
da po dobru ti me pamtis
u svojim mislima...
I nocas zadnji put me
zagrli za kraj....

Kad budes sam u dugim nocima
i shvatis da me volis
kao nikad nikoga
pozovi me, probudi me iz sna
nek' vjetar tvoje rijeci
nosi tamo gdje sam ja.

Proslost me pritisce
zatvorenim ocima,
ispruzenom rukom.
Sreca me poziva
izgovorenim recima,
poklonjenim dodirima.
Prolece docekujem
usnulim secanjima,
od starosti posrnulim pticama.
Treperi njihovo perje
na vetru povesti
vetru
oluji
sto odnese smesak
i laznom prijatelju
i prevarenoj ljubavi.
Brojim sjene na licu,
otvaram vrata.
Nahrupi mrak,
a suze ovlazise misao.
Zaprljani ostaci proslih zivota
teraju me.
Cekam te,
zbog ljubavi
sto nije jedina
niti prava.
Cekam te,
zbog boli,
jer kucam na prozore
koje nema ko da otvori.....

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

hodao sam ja bos po ostrici
kamen samoce zivot mi je gradio
i stalno cekas lopova da karte otvori
hiljadu puta dosad me uvalio
ljubim ti oci ko u bunilu
svaku noc prije nego usnim ja
ti si izvjesnost u ovom ludilu
i jedino sunce sto mi sja.

i kad nisi tu kraj mene
da znas da me bolis
i nocas ja cu da te cuvam dok spavas
i ljubim tamo gdje najvise volis
dok sanjas

Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi ;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, -
reci, da l´te je moja
tuga bolela
nekada, kad sam te mnogo,
mnogo volela ?

Reci mi sad, kada me ne volis vise ;
kad ti se prosloj ruga nova sreca ;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis , seca -
reci , da l´te je moja
radost bolela
jednom , kad nisam vise
tebe volela ?

Nekad sam bila dobra i mlada
I poverljiva i puna nada,
nekada pre,
ti si mi tada reci mog´o
beskrajno mnogo, o kako kako mnogo
sa rec i dve.

Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
bese drag,
pa iza svega sto si mi rek´o
katkad surovo, kadkad meko,
ostao je trag.

Sad srce moje bije tise,
vec manje volim , a znam vise
nego pre ;
vec sad mi ne bi reci mog´o
onako dosta , onako mnogo
sa rec i dve.

I kada bi danas prisao meni
I hteo reci davno receni´
Buditi draz,
u srcu mome saptao bi neko :
da sve sto si mi ikada rek´o ,
bila je laz.


<font size=-1>[ Poruku promijenio/la: Stern dana 12.04.2002. 11:34 ]</font>

Oprosti mi srecice
sto usne moje pozeljese
dotaci trag tvoje zrelosti
oprosti, sto
nozdrve moje kusase kradom
tvoj miris, blago tvoje
Oprosti za taj
nenadni cin smjelosti
sto pomislih da smo jedno
Nesiti i vocka
nas stranca dva
Oprosti, o krasni plode
sto sam se drznuo
zeljeti sveto
oprosti mastanjima
plahim i neupucenim
sto sam se za njima kreto
Da me u grijeh, u zlo
u zlo da me vode
Oprosti sto zivim
sto dodjoh na tvoj svijet
To sigurno je greska
Il' igra neka
Sudbine mocne

_____________________________________________


Ako ikada pomislis na mene, znaj: misli su nam se srele, jer ja uvijek mislim na tebe......

Nocas sam ti kao srna gonjena
Kao rijeka koja tece nikuda
Nocas trebam tebe da me povedes
Kroz san, kroz dan
Zadnja godina ko ruza uvela
Bezbroj trnja al' i cvijeta slomljena
S tvojim likom sto me prati posvuda
Kroz san, kroz dan

Miris tvoj jos i danas osjecam
Kada nebo proplace i zemlja je mokra
Rukama preko prazne postelje
Trazim dio srece sto si odnio

Da si tu
Pa da pjesmom se budim
Snene oci ti ljubim
I na grudi te privijem
Da si tu
Osmjeh da mi se vrati
Pa da poletim ja
Kao ptica slobodna
Ka zagrljaju tvom

Da si tu.....................

Koliko smo bunara potrosili,koliko se zamorili
dok smo saznali ono sto su svi oko nas
znali od samog pocetka ove igre;
Da se zivot sastoji od lomnih komadica Sunca,
od kojih svakog dana iznova
Treba sastaviti jedan jedini
Mozaik..."

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

POTRAZI PUT


Kad me se sjetis
Pruzi njeznost nekome
Kome sam slican ja
I prelistaj stranice
Svog oronulog dnevnika.

Sa izblijedjelim pjesmama
I pozutjelim slikama
Sa izblijedjelim pjesmama
I pozutjelim slikama.

I kad pozelis
Plave oci da natopis
Doci, put znas
Mada mjesto je obraslo
U travu i sas.

Jer ja sam sam
A i ti si, to znam
Jer ja sam sam
A i ti si, to znam.

Potrazi put, potrazi put
I skriven trag, jos uvijek nam drag
Potrazi put, potrazi put
I skriven trag, jos uvijek nam drag.

Odlazim, odlazim, ostavljam te ali ne kao prije,
ovaj put zauvjek, sad placi,
vise nikad ti necu doc'
ni kada padaju kise, ni kad me tuga svlada, ni kad mi lose ide,
nikad, nikad vise..

Oprosti mi dane buduce,
oprosti mi sto cu ponekad i sretan biti,
sto cu zaboravit sve ono,
sto mi u ovom casu tako mnogo znaci...

Ne mogu vise, suvise je dobra a i moram da idem

Pozdrav svima i nadam se da cemo jos lijepih pjesama naci ovdje, jednom kad se vratim.

ZAUVJEK TVOJ
Zima je, decembar, mokri snijegovi,
svuda su tragovi tvoji ostali,
na tren pomislim, nisam ni za sta
nikad gore godine, duso, vjeruj mi.

REF:
Sjecanja me bole sva, moja ljubavi,
sibaju me vjetrovi, modri vjetrovi.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...

Sjecam se, ti i ja, moja jedina,
pamtim sve, ti i ja, plave ulice,
mjesec svud oko nas, a ti ljubis me
topla si, drhtis sva, da li sjecas se.

REF:
Stajala si tu kraj mene, sva u suzama,
kao srna uplasena, zbunjena.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...




<font size=-1>[ Poruku promijenio/la: Stern dana 27.04.2002. 10:46 ]</font>

NE ZELIS KRAJ

Ne zelis kraj, mada je tu,
medju nama stvara se jaz i blijedi sjaj,
ne zelis kraj, tesko je znam,
ali idi, ne daj se, ne daj, ostacu sam.

Bili smo luckast par,
mada vec prosla stvar,
sada jos molim te,
odbacimo gluposti sve.

KAKO SI TOPLA I MILA

Noc je carobna, sami ti i ja,
vjetar zaspao, mir se osjeca,
privijas se uz mene, vidim drhtis sva,
ja te grlim jos jace i sapucem tad.

REF:
Oooo, kako si topla i mila, samo da znas.
Oooo, kako si topla i mila, samo da znas.

Prvi suncev trak, obasja nam tijela,
zadnji dodir blag, kazes to si htjela,
i dok pratim te kuci, cudno sutis usput,
kazes moras da ides i okreces ledja.

CEKAJ ME

Cekaj me i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom.
Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise
cekaj i kada druge niko
ne bude cekao vise.
Cekaj i kada pisma prestanu stizati
izdaleka,cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.
Ne slusaj kad ti kazu kako je vrijeme
da me zaboravis i da te nade lazu
..................

Cekaj me jer ja cu doci

Ostacu zauvijek tvoja!
Ne zelim da ti pisem i pocnem sa: dragi i mili, nikada te necu zaboraviti... Necu da kazem: sjecaj se vjecno moga lika, kao i tvoj polako blijedi u mom sjecanju. Jos malo si tu, u mojim razdraganim mislima, a govorili smo da se mnogo volimo. Necu te nazvati ni voljenim jer ti to ne zelis, a ni imenom jer me to stalno boli. Nemoj plakati kao sto ja sada placem jer ovo se jednom moralo desiti. Ja cu i dalje uzalud cekati tvoje pismo. Ko ce mi ubuduce pisati onako lijepa i duga pisma i ko ce mi ubuduce slati najljepse razglednice?

Nocas sam ponovo bila u ono nasem izgubljenom, starom svijetu ljubavi. Prisjecam se svega: ne, ja ustvari ne zelim da to zaboravim!! Necu da nestane iz moga sjecanja ono sto sam voljela i zbog cega je vrijedilo zivjeti, za sto se vrijedilo boriti. Da li cu ikada moci da izbrisem iz sjecanja vrijeme provedeno sa tobom: ma gdje i sa kim bila, u meni ce ostati dio tebe. Jednog dana shvatices mene i moju ljubav, ali bice kasno, kasno za pocetak, kasno za nas. Za sve sto je bilo lijepo, moram da kazem - bilo je, za sve sto volim - proslo je. Nasa ljubav se raspala u najvecim rascjepima neba. U meni - ostalo je nesto prazno... Pustos i praznina: tuga i bol bez placa. Ne znam kako da objasnim taj dio svoga zivota, jer je to bilo nesto drugo. Nesto novo sto je imalo svoj pocetak i kraj. I sada setam po rusevinama svoje izgubljene srece i ljubavi. Vjeruj... tesko je biti sam... uzasno tesko. Shvatices to kad jedne veceri, budes cuo usamljene korake na uglu ulice i jecaj necije sjenke u uglu... Ali ne! To necu biti ja... Ja daleko lutam ulicama. Poklanjam svoje usamljene setnje usnulom gradu, stihove, luckaste snove moje mladosti koje imaju oci boje neba i tvoje ime... samoca je unistila moju dusu. NE VOLIM TE... O ne, luda je to varka, znam. Suvise uspomena srece... Mozda i sam znas da te jos uvijek neumorno cekam, volim i patim zbog svega sto se desilo. Vjerovatno znas da ti to nezasluzujes, ali ipak cinim sve da te zaboravim i unistim ideale koje sam navodno stvorila u tebi. Jedan dio mog srca odnio si sa sobom i evo vec po koji put pitam se: "Zasto se to desilo?" Zasto si morao da odes od mene a da mi, osim bola, ne ostane nista. Zelim ti puno srece, ljubavi. Svega onoga sto sam pozeljela za nas dvoje a sto se nije moglo desiti, sto nam nije dopusteno.

Necu se vise osvrtati na proslost. I zaklinjem se, nikada vise necu pisati o tome, jer sjecanja bole. Zbogom, i ne zaboravi koliko sam te voljela... A tebe su ipak surovo oteli iz moga zivota. Neka ti ovo pismo kaze da cu morati da zaboravim tebe i neizmjerni idol ljubavi, trazeci put ka obali srece, put kojim smo nekada zajedno krenuli...

Na kraju pokusavam da ti napisem one dvije lijepe rijeci, lijepe i iskrene.
Volim te.

_________________________________________


PITAM SE DA LI DA BUDEM SRETNA STO SI MI PRIJATELJ, ILI DA PLACEM STO CES MI U ZIVOTU SAMO TO I BITI.

Nosena dahom snova
putujem sad kroz oblake sjecanja
i zivim da budem tvoja
jer samo sam tebe jedino voljela
al tu u meni jos prkosa ima
da te nikad ne pogledam
i tu u meni jos ljubavi ima
jos ima me
to nije kraj

Sad ostavljam ti sve
sve one ruzne rijeci zaboravljam
i ovu tugu sto krijem u sebi
ja nikom ne poklanjam
jer ostavljam ti sve
i pogresno bi bilo ponoviti
jer ovu tugu sto krijem u sebi
ja necu ti priznati

Na kraju svakog puta
kada se ljubav rusi i ostavlja
puno je teskih rijeci
a svaka boli,boli ko istina
al tu u meni jos prkosa ima
da te nikad ne pogledam
i tu u meni jos ljubavi ima
jos ima me
to nije kraj

Sad ostavljam ti sve

Otkad nisi samnom ti
Sve mi je lose krenulo
S drugim sam jos po navici
Greske ponavljam
a briga me za to
Tuzni su ljudi ko ja
Zavole kad izgube
Da si bar shvatio
Snjim je bilo je bilo nevazno

Trebam te
tako me strah priznati
Bez tebe ne mogu vise zivjeti
Nikad te nisam vjeruj mi
Namjerno ja povrijedila
Da smo bili hrabri mi
Ja bi s tobom trajala
Zauvijek

Daleko od tvog pogleda
Pravim se da ide nabolje
A zaplacem kad niko negleda
Jer ne bih htjela da
Ovakvu vide me
Postoji tren istine
Kad covjek priznaje sve
Jos uvijek zelim te
A znam da nesmijem

Trebam te
Tako me strah priznati
Bez tebe ne mogu vise zivjeti
Nikad te nisam vjeruj mi
Namjerno ja povrijedila
Da smo bili hrabri mi
Ja bih s tobom trajala

Hej slatka jesu li ovo tvoji stihovi?

nazalost nisu to su stihovi pjesama sa zadnjeg albuma Nine Badric.