Bebish je napisao:
Moram priznati da gore navedenih knjiga sam procitala i jako su mi se dopale, ali ne u periodu zivota kada smo bili obavezni pisati lektire, nego kada sam to radila za svoju dusu
Tako je. Dosta je napornije čitati kad se mora, tada se čita uz neki grč i to nije to.
Mada ja moram priznati da sam pod prisilom lektire pročitao knjige za koje mi je kasnije bilo veoma drago što sam ih pročitao i pitanje je da li bi ih pročitao da tada nisam. A takođe kad su mi se svidjele knjige samoinicijativno sam naknadno čitao i druge knjige istog pisca. Pa me tako oduševio Meša Selimović svojom "Tvrđavom", meni lično najboljom knjigom naših pisaca, a znam i da su mnogi drugi oduševljeni tom knjigom. Zbog toga sam kasnije čitao i "Derviš i smrt".
Po pitanju najgore knjige ništa mi ne pada na pamet.
Kao što reče Turbo Grom i ja bih se nekako radije natjerao da pročitam knjigu koja mi se ne sviđa nego prekinuo u toku čitanja.
Recimo čitao sam "Ljudi laži" američkog psihologa Skota Peka (on je napisao i hvaljenu knjigu "Put kojim se rjeđe ide") i upočetku mi se uopšte nije svidjela, bila mi je naporna i prestao sam sa čitanjem ali pošto sam knjigu posudio trebao sam je i vratiti a nekako mi je isfur knjigu ne pročitati do kraja, a i osoba koja mi je posudila knjigu baš ju je nahvalila pa sam se natjerao da nastavim sa čitanjem i brzo sam prešao dio koji mi nije bio zanimljiv a sve ostalo mi je bilo sve zanimljivije i zanimljivije, pogotovo su na kraju knjige iznesene neke zanimljive stvari za koje mi je kasnije kad sam vratio knjigu bilo žao što ih nisam prepisao ili skenirao. Prilično bih izgubio da tu knjigu nisam pročitao.