|
Meko pakovanje
Bitka za Otes, Robert Hasanefendic, borac srpske ofanzivne jedinice, vec treci dan niti sta jede, niti spava. Mozda nacas dremne dok stoji iza betonskog stuba ili ceka da pretrci cistinu, i to je sve. Nema vremena za vise. Bitka za Otes usla je u prelomnu fazu. Sve linije dodira su sudarene i ako se sada ne pomjere, dugo se nece imati snage za novi udar. Sad je biti, ili ne biti. Ofanzivna jedinica, pest srpskog udara ne smije da popusti. Oni su ti koji lome.
Cudis se, Hasanefendic, a u srpskoj ofanzivnoj ceti ?! Robert je jedan od onih koji u ovom ratu nisu niciji. Lako je biti Srbin. Lako je biti Musliman. Lako je biti i Hrvat. Ali,... djeca iz mjesovitih brakova... Meko pakovanje ! ? Niko ih nece. I svi od njih zaziru.
Robert je najstariji medju petero brace i tri sestre iz siromasnog dijela grada. Jos je bio klinac kada ih je otac, Musliman, ostavio da zive sami sa majkom, Srpkinjom. Upamtio je te dane i tesko ih je prebolio, a ocu nikad nije oprostio. Kad je nekoliko godina kasnije i mati umrla, djeca su ostala sama da se brinu o sebi, otac je vec bio nasao drugu zenu i tolika djeca iz prvog braka su mu smetala. Doduse, redovno je placao alimentaciju i kupovao neke stvari, starijima knjige i obucu za zimu, mladjima novogodisnje pakete, ali sve to je bilo tanko. Robert, kao najstariji, preuzima brigu o braci i sestrama. On kuva, pere, ide na roditeljske, lijeci grip. On je majka. Drugi brat, Goran, preuzima ulogu oca. Njegov dio posla je da zastiti i da donese novac u kucu. Goran to dobro radi. Vise sa one nego sa ove strane zakona, ali, jebi ga, novcu se ne gleda u zube. Lako je moralisati sit, zasticen i u toplom. Djeca rastu i taman kada su svi odrasli, da mogu sebi zaraditi, ono se zarati.
Robert pretrca ulicu i iza garaze cucnu da se odmori. Jos drugog dana akcije ostavio je pancirni prsluk, jer nije mogao da ga nosi, ali, sad koljena klecaju, tesko se krece i bez njega. Nasloni se na zid garaze i iz cuturice se napi mlake vode. Onda vlaznom rukom protrlja potiljak i sljepocnice.
Noc uoci rata u kafanskom obracunu kriminalac treceg reda, slucajno Musliman, na prevaru ubije Gorana. Pricalo se da je razlog neki nerasciscen racun sumnjvih poslova, a koji, niko ne zna. Sad je svejedno. Otac u gradu, vec politicki aktivan u SDA, pocinje da skuplja nove politicke poene. Na muslimanskoj televiziji izjavljuje da su mu jednog sina cetnici ubili, a da ostale drze u zatvoru. Sicari na krvi, a Goran sedam dana lezi u mrtvacnici. Kao da nikoga svog nema. Zbog prezimena Srbi ne daju da se sahrani na njihovom groblju, a zbog imena Muslimani na svom. Samo Robert zna gdje je i kako sahranio brata.
- Roberte, je l' ti to spavas ? – upozorava ga Brane.
- Jok. Samo odmaram oci.
Denis, jedan od brace, ode ocu u muslimanski dio grada. NIje se prije polaska ni javio Robertu i ostalima koji ostaju. Mora da se plasio rastanka, ili da ga ne nagovore da ostane. Ne bi niko...
Tad oni koji misle da im je Gospod sa starim junackim prezimenom i uniformom dao i tapiju da mogu odlucivati o necijem zivotu i smrti hapse Roberta, ispituju ga, pa ga pustaju. Onda drugi, isti prvima, opet ga hapse, pa ga pustaju, a on zeli samo da ratuje. Da ocu i Denisu dokaze da su se zajebali.
- Salju ga na "Maderu". Tamo je najopasnije.
- Sto ? Dobar je i ovdje.
- Dzaba, ja mu ne vjerujem. Turcin je to napravio.
I dok Robert ide sa teskog na tezi polozaj, da bi se dokazao, opet mu oni prvi zezaju porodicu. Najmladji brat, Riki, to vise ne moze da podnese, pa i on odlazi ocu. Dva brata u jednoj, dva u drugoj vojsci. To je Balkan. To je Sarajevo. Sam djavo zna koliko su puta ukrstili puske i gledali se preko musice. A onda Brane, Robertov prijatelj iz djetinjstva, prebacuje ga u svoju ofanzivnu jedinicu, jer, kaze : "Treba mi neko ko me nece ostaviti kada bude gusto". Nekoliko dana kasnije krecu na Otes.
- Roberte nemamo jos puno. Od one zgrade, ispred nas, jos pedeset metara. Hajde da i to odradimo kako treba.
Robert ispuca pjesadijski tromblon u podrumski prozor i poce pucati po zgradi, stiteci Brana, koji je trcao ka njoj. Kad stize do coska, svojom vatrom zastiti Roberta, dok i on pristigne. A onda dalje, Brane otrca jos naprijed i otuda zove.
- Roberte, nema nikoga. prazno je. Otes je nas.
Robert sjede na prevrnuti betonski blok i izu cizme i carape. Nije mu smetala hladna decembarska kisa. Zacudo, nije mu se ni spavalo. Sav je utrnuo. Ni ne pomace se kad eksplodira nesto malo dalje od njega. Tek kad neko rece da je Brane poginuo, skoci i bos otrca u pravcu odakle je maloprije cuo eksploziju. Svog komandira i prijatelja iz djetinjstva zatece bez desne ruke, bez desnog plucnog krila i komada glave, mirnog i nepomicnog. Sitni dijelovi video-rekordera bili su razbacani svuda po ispreturanom stanu. Nekilicina ih je stajalo tu i niko se nije micao niti doticao sta, plaseci se da je minirano. Branov zamjenik se naze prema Robertu i sapnu mu :
- Izgleda da ti je i Riki poginuo u ovoj bici.
Robert ga pogleda sa neskrivenom mrznjom i izadje vani. Da trazi poginulog brata. Tog dana su sitni lopovi u Otesu mogli da vide Roberta kako tumara, prevrce leseve poginulih muslimanskih vojnika i trazi Rikija. Svaki lici na njega, ali nije on. Sta znas, mozda i nije istina, mozda su zle duse htjele samo da se ruzno nasale. Ipak, u jednom rovu, u srcu Otesa, kao da je zaspao na pusci, mrtav je lezao Riki. Na rukavu mu plavi stit sa ljiljanima. Robert gleda znacku Nemanjica na svom reveru, pa plavi stit na bratovoj bluzi, i nista mu nije jasno. Podize u narucje Rikija, i kao sto ga je nekad usnulog osio u krevetac, sad ga nosi ni sam ne zna gdje. Nece, valjda iti kao sa Goranom. Nece. Srpski komandant iz Nedzarica daje Robertu transporter da Rikija u miru izveze i sahrani.
- Brat je brat, nije vazno u kojoj je vojsci bio.
Robert je odvezao Rikija i sahranio ga u gradskom groblju, u dijelu gdje se sahranjuju ateisti.Na povratku je u srpskoj crkvi zapalio tri svijece. Za Rikija, Gorana i majku. A kad je kasnije radio-vezom nazvao oca u muslimanskom dijelu grada, ovaj mu nista nije htio reci o drugom bratu. Sav se razgovor sveo na pet recenica.
- Sto ste ostavili Rikija ?
- Nismo ga mogli izvuci.
- A kako su se sve druge komsije izvukle, cak i oni koji su prodali Otes, samo RIki nije ?!
- Ti si zadojen cetnickom propagandom. Tvoj brat je poginuo kao heroj slobodne Bosne !
- Jebli te heroji.
Zeljko Przulj.
Sarajevska prica. Nije jednostavna. Jebiga, ovdje nista nije bilo jednostavno. Poz....
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
)))))))))))))))))))))))
