banjalukaforum.com

Degradacija

Jutro koje
te budi.
Rutina kafe ili
caja.
Dorucak,
glad mesa.
Nevidljiva ruka trzista
iza tebe.
Znas da je nepravda, znas da je bolesno,
ipak osmjesi su nepromjenljivi.
Znam ja melodiju te pjesme.
Degradacija.

Da,
ovo je najbolji
od svih svijetova.
reci ces da ne moze
drugacije,
da nikada nije moglo
biti,
da nikada nece biti.
Da je to
sve.
Da je ovo bas sve.

Degradacija.

Znam, svako je ovdje bog.
I svako ima svoju
misiju,
i planove
i jasno izrazene interese.
Ali u ljudima
oko mene,
osjecam plac
zgrcenog mesa.
I to boli.

Ne otima mi se dalje rijec.
Otima mi se suza.
Pojam je obican,
obrazovani
odbijaju da vjeruju.
Glume.
Ni poslovni ljudi
ne bi
da znaju.
Fasada je divna,

Znas, ja cujem i
kad sam gluv.
Koza pamti,
a vibracije bole.
I iza svake rijeci ima
jos hiljadu trzaja.
Iza svakog pritiska
ostaju rane
i racionalizacije da
tako radis zbog djece,
ne pale.
Da zato ucis skolu.
Da bi ti zbog
umjetnosti i nauke
isprali mozak.

Trazim zrno ljudskog
u svemu.
Uzalud, ona ne stanuje iza
umivenih fasada.
I savrsena drustva i savrsene
zene.
Sve je to beskonacno
dosadno
i prazno.

Kapetan urla.
Svaki sekund je
kazna.
I degradacija.
Degradacija.

Kao da propadas
kroz rudnik
duboko ka utrobi zemlje.
Nivoi promicu kraj tebe.
Svakog jutro se budis
i padas.
Duboko. Daleko.
Dole.

Na kraju pretvorices
se u cauru.
Robovi su bogovi za tebe,
iza ruku okovanih pravim
lancima
kljuca bijesna mrznja.
A amebe ce biti tvoj uzor,
mali moj
poslusni robote.

Prolaz

Tragajuci za manama drugih
uocio sam ih kao sopstvene



Odbljesci u prolaznosti
i bol
spira tetovaze vremena

mornar nepoznat,
nosio je slijepog tigra
u moru razigranih boginja
ljubomornih bogova

pokrecu se zubci beskonacnog
dogadjaji
neodigrani, zapreteni
kroz niti nestabilnih koraka

kreacija nevinog ludaka
sastanak ljubavnika.

ostaju samo pogledi
prolaznici
iz nekih doba, nepoznatog

besmisao, odredjenost i
uzaludni protekli sati

put ukalupljen po savovima
na svim smjerovima
i karta za prolaz

_________________
life style, stile without life

Precutna igra

Precutna igra zvijezda
na pozornici
samo je mrtva uciteljica

trula je hrana uzdizanja

svrhe stvorene u sljepilu
a ona, dar nevinosti,
sta drugo moze,
do zamku za ptice
kao postelju da prepozna

i tako stari demon trlja ruke
novi hram mu dizu

sve je opet isto
sume i dalje placu

i samo bol.

_________________
life style, stile without life

ne pricam
o sadasnjim vremenima

previse je nicega
prohujalo kroz
mrene uma
i glasova
koji me svojataju

zadovoljavam se
potrebama
koje su jace
od mene

i ne znam
vise koga
gledam iza
tih ociju
preko puta mene.

znam samo,
da je svaki
covjek
ranjeni pas
kojem nemam lijeka

i sva ta odjeca
koja nas cini
doktorom,
profesorom
naucnikom
mudracem
prosjakom

puca na prve
plamsaje biceva
gdje niko
prijatelj nije
samo povrijedjena
zvijer
cini ti stvarnost
gdje rijec
pokusava da zakrpi
ono malo stida

a krenulo je odavno
sa prvim naucima
kako postovati strah
od jaceg
stid od boljeg
podijeliti samilost
sa slabijim

i kako
to prokleto, prokleto
kako
biti bolji od nekog drugog

a drustvo, iz dana u dan
dobija nove pristalice
za svakog po nesto
ludnica
skola
univerzitet
posao

samo covjek od rodjenja
osudjen na
uzaludnost

_________________
life style, stile without life

Dobri stihovi, Frozen.

Drago mi je sto imas vidjenje slicno mojem, mada to nije najzdravije .

Ispod gomile
optimizma
lijepog drveca
jesenjeg lisca
i potoka u protoku

lezi samo istina
da boli i najmanja
rijec i da meci su samo
trenutna bol.

i sta onda reci
a da bude
iole istina

davno sam se
izlijecio od nade
da je smo nesto
bogom dano.

svidja mi se tvoj stil
pisanja, konkretan je.
ne znam odakle crpis
inspiraciju ali
ja primjecujem i
dodire metafizike kroz
iskustvo.

nismo mi daleko,
samo je tvoja institucija
imenovana u drustvu

_________________
life style, stile without life