Kora od dunje
Budi onakva kakva nikada neces biti
za sutra budi juce, prevari vrijeme smijehom
uvijek nestalna,uvijek ista
najezi zadnju skrivenu zicu tu,duboko negdje
kao dodir plisane kore od dunje,
zemlja nocas mirise na snijeg
a nebo ga sanjajuci ocekuje
i ne pitaj cemu okrenuta fabula
kada ionako za more u tvojim ocima
nisu izmislili kompas...ili barem lazu da jesu
i u njima nije bitan ni pocetak ni kraj
bitno je ono danas
setnje po neugazenom snijegu
tvoje usne ubrljane od pecenog kestena
lajt sou semafora kroz ospice od pahulja
sa tobom tisina ima devet oktava
uvijek izaberem onu poslije tvog imena sa usana...
/...neka me traze potjere zaboravljenih i usnulih divova
naoruzanih duginim lukovima,kopljima od trske i sasa
ja sa branim u oklopu don Kihota,u sjenci maglenih rovova
kao poslednjeg tajnog oruzja ocajnik tvojih ruku se masa.
mozda su bolje rijeci pantomime prstiju dok sklanjas
neukrotiv pramen sa cela nego sve pjesme od mermera
zagledana u daljinu kao i uvijek ne priznajes da sanjas,
i zaklete putnike iznenadi vjetar nepredvidivog smjera.
Jedno je svjetlost,drugo su sjene pletene po varci
i ne moze se reci da ide onaj koji cesto samo zuri
nastradaju gotovo uvijek oni koji vide brod u barci
mozda nekad u uglu oka zasoljeni Vrbas procuri…/
zadnji nocni autobusi u sitne i kusur sate
zadignuta kragna od jakne i prasina u ocima
pospani kolporteri nude novine
znam koje bi uzela i kako bi ih premotala
u meni daljina i stihovi na lotos maramicama
po lipama plakati narodnjaka i smrtovnice
ja ne znam zasto se sjecati marta aprila i maja
kada kalendari ne vaze.
Zar ne znas da su zabranjeni.
|