banjalukaforum.com

Sjeverni putnik




Kraj jeseni gomila lisca sa bastenskog stola
laz me nadlagala nemustim,tupim zvukom
divljih gusaka klin vec cijepa nebo na pola
padalica gine u ponor obrve njene lukom
na injavim granama ostalo je smrznuto voce
dok beres nemoj ga nikada zazeljeti puno
jug i sjever na kraju imaju samo hladnoce
gdje argonauti cesljaju nadjeno zlatno runo...

Na stazi sjevernih putnika mrtvi su pejzazi
u ruci loz sa znanjem da ne dobija svaka
poslan je iz davne price da svoje ime trazi
platan sa stablom preklanim od nadimaka
jednom izdanom bitkom jeftino kupljen rat
u kome od celika pogledi sami stoje,traju
njene nikada izrecene rijeci kao nepovrat
tihog glasa hora cija partitura je pri kraju

Ne,ja nisam tada cuo njeno ime,ne zaista
to je vjetar urlikom sjekao tajge,nosio zore
pucale su breze od mraza bez ijednog lista
bio je stampedo sobova ispod borealis aurore...
samo lovac na simbole po ledu velikih tajni
koji dahom pravi maglu plavicastog vela
tragom skrhanih slika stize gdje blistaju sjajni
smetovi bola na varljivoj liniji njenog tijela

Ici,ici ka horizontu koga skakavci tame grizu
ka brijegovima sa kordonom postrojenih jela
traziti i polarnu noc i jutro koje ostaje blizu
mada znam da takvu strazu ne bi pozeljela
iza cvijeta obmane stoji slucajno baceno sjeme
iz cije je otrovne case stiskom nakapan lijek
kada krenu u potrage moje pjesme naci ce me
u arktiku beonjaca njenih zaledjenog zauvijek.