banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija II https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=3867 |
Stranica 1 od 43 |
Autoru: | NIKMAN [ 18 Feb 2003, 16:55 ] |
Tema posta: | Ljubavna poezija II |
Uvažavajući predlog moderatora otvaram novu temu, koja je nastavak Ljubavne poezije. Molio bih moderatora da prvu zatvori, a sve drage učesnike da nastave pisati na ovoj. Iskreno se nadam da će i ova biti podjednako uspješna kao prethodna. Vaš NIKMAN TIJELO ŽENE Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ... (Pablo Neruda) Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti? Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida. Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine. Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo. Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku sto ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla. Evo koliko te želim: kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi. Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala. Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek. Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo. Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa. Neka Neruda otvori ovaj topic! |
Autoru: | bla bla [ 18 Feb 2003, 23:49 ] |
Tema posta: | |
Pablo Neruda PAMTIM KAKVA SI BILA Pamtim kakva si bila one posljednje jeseni.Bila si siva kapa i mir u srcu skrusen. Plamenovi sutona u tvom se oku borili i lisce je padalo u vodu tvoje duse. Poput kakva brsljana uz moje ruke pripita, lisce je sabiralo tvoj glas tih i skrusen. Krijes zaprepascenja u kom je zedj mi gorjela. Umilan plavi zumbul savijen vrh moje duse. Osjecam, oci ti putuju i jesen je daleko: Siva kapa, pticji glas i srce kuce prema kojoj su se selile moje duboke ceznje i gdje sam slao poljupce vesele ko zar i vruce. Nebo s nekog broda. Polje sa bregova. Spomen na te je svjetlo, dim i mir jezera skrusen. Tamo za ocima tvojim sutoni su izgarali. Suho jesensko lisce kovitlalo usred tvoje duse. |
Autoru: | NIKMAN [ 19 Feb 2003, 10:59 ] |
Tema posta: | |
Ljubav moga srca, što ćeš jednom doći nikad nesretnuta, snevana odavno, budi kao kaplja koju samrt toči, silna kao ona i ničemu ravno. Budi kao san što dugi drhtaj daje, kao talas meki, i ko vječna plima, kao strastan miris od kog srce staje, čudnog stiha duše budi slatka rima. |
Autoru: | NIKMAN [ 21 Feb 2003, 17:23 ] |
Tema posta: | |
POLJE Vecer polako umire ko sto se skromno ognjiste gasi. Gore, na brdima, pokoja iskra ostaje. A ovo slomljeno stablo na belome putu tjeskobom suze izaziva. Dvije grane na ranjenom deblu, po jedan list, suh i crn, na svakoj grani. Places? ... Medju topolama zlatnim, daleko, sena te ljubavi ceka. Antonio Machado |
Autoru: | bla bla [ 21 Feb 2003, 17:30 ] |
Tema posta: | |
Dodje tako na jedvite jade neki trenutak U kome onaj koji se zakacio za tvoj skut Nadje se odvojen od tebe Ko neki slepac po danu usred suncanog podna Kao ono neznalica pred skupom mudraca Ili hromi usred igranke U izvesnim prilikama u zivotu Video sam da se otvaraju vrata tvoga carstva A tamo ne ulazim nikako jer tu pocinju carolije Sve vrste pokora pratecih koje sazipaju vilu Samo ako pozeli da je prati izvan oblasti dozvoljenog Bilo je to jednom u Provenu gradu koji je kao neka velicanstvena kanta za otpatke A nista ne bih rekao ni za Avinjon a nista ni za one Crne Pokajnike Ali postoje jos i oni hodnici bede u Gradu Jovanke od Arka I onaj napusteni grad iza Nice pozadi zeleznicke pruge Sa carapama koje se suse po pokrivenim balkonima sa stubovima palata Tamo negde gde se povlaci starost izbeglica oko njihovih crkava sa tornjevima kao glavice crnog luka I kao neka pisana slova Kule i kulice na starim zgradama iznad zavojaka Sene Koje se utapaju naglo u crne cekinje drveta Ili prosto one kuce za prodaju koje obilaze senzali i notari Neki put govoris o Bergenu gradu koji ja ne poznajem A gde bi ti kako rece otisla jos jednom dok postojis Da okusas bljutavost maka i divljih jabuka koje se ugrizu i bacaju na Tahitima O ti krunisani sto kazu volim te po uvu Mirisu reci koje se odvijaju kao stubovi Hodnici hodnici eto otisla si Eto u tome mi ti izmices zauvek Kraljice one perspektive u kojoj ja nemam svoje mesto Begunice nova Meluzino I tvoja pticija noga udaljuje se na terasama Tvoja haljina jos dobar trenutak blista pod drvetima Kao u onim maglama Vatoa Cekam te unezveren sasvim na dnu jedne ulice Gde na ivici drveca pozlacenog na zalasku suncevom Moze se dogoditi jednom da ona ne dodje Jednom da bi se po volji prosetala malo po svojoj masti Sasvim odlucno palo ti je na pamet da me zamislis mrtvim I da ja kao nisam dosao da te uznemirim pod ovim suncem nesrece E od tada svaki put kada te pogledam Ja se setim da si me ti ubila kako se to obicno kaze I da prema tome ja sada zivim samo zato sto ti tako hoces Jer tvoje oci zamislile su ovaj svet bez mene A tvoja usta govorila su sasvim prirodno o meni u proslom vremenu I sve to u punom ovom dvadesetom veku Sa svim satelitima koji kruze oko zemlje I masinama koje misle Ali noz ostaje noz A srce srce Gorka pesma Ljubavi gorka ploda Pesmo moja vetre i gora Vilajetu tamni gde tihoga hoda Dolazi da umre more Avgustu blagi dok nebo tvoje Zvezdama zasipa obzor sav Snovi moji tim livadama plove Gde je vazduh tako plav Moje zlatne ruke te nezne tajne Bude mi zedj i glad Kolajne djerdani veceri beskrajne Kada sam srcem mlad I reci da mogu nestati tako Iscileti sa prvom zorom Jato golubova rasturiti lako Pod tvojim prozorom I ne postati ni strela gola Strela uznemirenja i cveta Sveze vode i najveceg bola Usred najzesceg leta Pa da li se zna sta se dogadja I da li je to mozda ono Kad mi se baci zastor beznadja Iznad mog oka ko zvono I sav taj govor koji slama To blago u izvoru zivom Moj krik ugusen molitvama Nad mojom napustenom njivom Ne zalim ni malo sto tuzna lika Usta su mi puna nemih reci A suvise malo tuznih spomenika Da trag za tobom u meni jeci I tako jos uvek snazno udara To trosno srce o kaveza zice Za Nju se ono do dna izgara Ztrvuje nemilice Posecite mi grlo i bozure Da krvi moje bude napita Priklonite joj se u predznaku bure Kao sto to cine bure Kao sto to cine zita I suvise malo jos casova brojim Do kraja mojih obzorja o sliko I da dovicem do Boga da te volim O koliko. |
Autoru: | bla bla [ 22 Feb 2003, 00:20 ] |
Tema posta: | |
Jos si u mojim stihovima. Pisuci ih cini mi se kao da ih citam zajedno s tobom. U nekoj tajanstvenoj zemlji sa plavijim nebom, vise sunca. S tobom polazim opet u svako novo jutro... Gledam tvojim ocima zoru. Obojim svaku misao mirisom cvijeca procvjetalog nakon dugih zimskih mrazeva. Pazljivo... Kao najvecu dragocjenost. Da ne izgubi svoj miris na dalekom putu do tvog srca. |
Autoru: | NIKMAN [ 22 Feb 2003, 11:28 ] |
Tema posta: | |
Oprosti mi Oprosti mi sto te trazim tako nespretno u tebi. Oprosti mi katkada moju bol. To je zato sto zelim otkriti u tebi najbolji dio tebe. Ono sto ti nisi vidjela, a ja vidim, plivac u tvojoj nutrini, dragocjenoj. I uzeti to, i drzati visoko, kao sto stablo drzi posljednju svjetlost koju je naslo u suncu. I tada ces ti, u potrazi za tim, uzici gore. Da bi dosla do toga, popeta iznad sebe, kakvu te zelim, doticuci jos samo svoju proslost ruzicastim vrscima nogu, dok ti je cijelo tijelo napeto, u usponu od sebe samoj sebi. I neka tada mojoj ljubavi odgovori novo bice, koje si ti. Salinas, Pedro |
Autoru: | bla bla [ 23 Feb 2003, 22:51 ] |
Tema posta: | |
Dan uz tebe, posut je ruzama, ushicenjima, ljepotom ljubavi, treptaju duse, tvojim dodirima, blazenstvu, tihoj sreci, koja nosi me u visine, uljuljkujuci me u zagrljaju tvome, misao je tako vesela, ispunjena tobom, trenutak uz tebe traje satima, njeznosti, dodire, upucujem tebi mislima... kako samo ceznem dotaci te sada... |
Autoru: | NIKMAN [ 24 Feb 2003, 11:18 ] |
Tema posta: | |
Kada posmatram tvoje telo ispruzeno kao reka koja ne prestaje proticati, kao cvrsto ogledalo gde pevaju ptice, gde je uzitak osetiti dan kako se radja. Kada se gledam u tvojim ocima, koje su kao duboka smrt ili zivot sto me doziva, kao pesma iz dubine koju samo naslucujem; kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno celo, kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci kao ruze sto odrazavaju sunce koje nikad ne zalazi. Kada primicem usne toj nesigurnoj muzici, tom mrmoru neugasive mladosti, izgaranju zemlje koja peva u zelenilu, kao sretna ljubav sto bezi i opet se vraca. Osecam kako se svet valja pod mojim nogama, kako se valja lagan, s vecnom odvaznoscu zvezda, s onom radosnom dobrotom vecernjace, koja ne trazi niti more u koje bi se spustila. Sve je iznenadjenje. Svet u iskrama oseca da je more naglo postalo golo i drhtavo, da je taj celik uzaren i pomaman i da cezne samo za blistanjem svetlosti. Svemir svetluca. Smirena sreca prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti, kao nagli uzlet ljubavi, gde se vetar opasuje oko slepih cela. Gledati tvoje telo i samo tvoju svetlost, tu blisku muziku sto se radja medju pticama, u vodama, u sumi, u vezanom bilu ovog sveta apsolutnog sto ga osecam na usnama. |
Autoru: | bla bla [ 24 Feb 2003, 23:51 ] |
Tema posta: | |
Dok sam govorio jezikom stihova Ona se polako uspavala sneno U srcu zivota kao kuca snova Zizak njen obvio rastinje zeleno Njen obraz obuze prolece odmora I dusa joj lako vinu se u snove Nebo oka preli zvezdana odora Telo joj ozari boja puti nove I niz pad proslosti misli je odvuku Bog zna kojoj zelji da se poda nice I mozda je njihaj snova neznih ruku Odnosi u bajku sneg i saonice I ruka joj krece I usne I velim Nek ostane tako dugo u tisini Njenoga detinjstva neznost i ja zelim Da prosanjam malo u njenoj dubini Preklinjem te moje ti uzglavlje meko U meni sve luda ljubomora biva O ne idi ipak suvise daleko Uz tebe sam vecno kao tuzna iva Ludi strah me muci gde tvoj san to luta Moje srce pati ( mom bolu sam rad ) Povrati se amo s tog carobnog puta I vrati mi savest i moj divni jad. |
Autoru: | NIKMAN [ 25 Feb 2003, 11:03 ] |
Tema posta: | |
Reci mi sad, kada vec proslo je sve: casi bolni i dani dragi, lepi; kad novi bol se starom bolu smeje; od reci tvojih kad dusa ne strepi, - reci, da l' te je moja tuga bolela nekad, kad sam te mnogo, mnogo volela? Reci mi sad, kada me ne volis vise; kad ti se prosloj ruga nova sreca; i kad se dani koji nekad bise dusa ti samo, kad me vidis, seca - reci, da l' te je moja radost bolela jednom, kad nisam vise tebe volela? II Nekad sam bila dobra i mlada i poverljiva i puna nada, nekada pre, ti si mi tada reci mog'o beskrajno mnogo, o kako mnogo sa rec i dve. Spokojni bili su dani moji, a ti si srcu mi prvi koji bese drag, pa iza svega sto si mi rek'o katkad surovo, kadkad meko, ostao je trag. Sad srce moje bije tise: vec manje volim, a znam vise nego pre; vec sad mi ne bi reci mog'o onako dosta, onako mnogo sa rec i dve. I kad bi danas prisao meni i hteo reci davno receni' buditi draz, u srcu mome saptao bi neko: da sve sto si mi ikada rek'o, bila je laz. |
Autoru: | bla bla [ 27 Feb 2003, 23:28 ] |
Tema posta: | |
Dosao sam tebi kao sto reka ide moru Zrtvovao sam jednim potezom i svoj tok i svoje planine Napustio sam zbog tebe svoje prijatelje i svoje detinjstvo Svaka kap vode moga zivota upila je so tvoje neizmernosti Tvoje sunce unistilo je moju proslost pretke Ti vladas nad mojom krvlju nad mojim snovima nad mojim ludilom Dao sam ti sve svoje secanje kao jednu kovrdzu moje kose Spavam samo u tvojim snegovima Razvalio sam svoju postelju rasterao svoje dobre vile Odrekao sam se vec davno svojih legendi U kojima su Rembo Kras i Dikas I Valmor koja place u ponoci Konopac Nervalov prekinuo se I metak koji je ubio Ljermontova prosao je kroz moje srce Podeljeno tvojim koracima Razvejano tvojim pokretima Ko zaljubljeni vetar neke sume Ja idem za prasinom koja se jutrom goni iz kuce I koja se strpljivo vraca neprimetno u toku citavog dana Brsljan koji raste a da niko ne primecuje Dok ga ne sakate u njegovoj vernosti Ja sam izlizani kamen silom tvoga stalnog setanja Stolica koja te ceka na tvome uobicajenom mestu Okno sa koga tvoje celo gori gledajuci u prazno Petparacki roman koji govori samo o tebi Otvoreno pismo zaboravljeno pre no sto je procitano Prekinuta recenica na koju vracati se nema znacaja Trepatanje soba kroz koje se proslo Parfem koji ostavljas za sobom A kad izadjes nesrecan sam kao i tvoje ogledalo |
Autoru: | NIKMAN [ 28 Feb 2003, 18:47 ] |
Tema posta: | |
Nema mene al ima ljubavi moje; Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti. Dovrsava se dan u njenoj zahvalnosti Slicno muzici slicno praznini, spokojem. Ona ce sacuvati namere moje i tvoje I vaskrsnuce mrtve rodjendane po milosti, U podnozju vetra nemerljiva sen oholosti Nestace u pepelu onih sto vise ne postoje. U pusto srce u mrtvo vreme me zovi, Minula ceznjo, da se svet ponovi. Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um, Pa mi je prazan dan koji jos dosao nije, Ko granu koja se izduzuje u uzaludan sum Neka me vetar nedostojnog obavije. |
Autoru: | bla bla [ 01 Mar 2003, 00:26 ] |
Tema posta: | |
Kada odes, neotkrivena za sve moje pjesme, Umotana u sedam velova buducnosti, Okrenuta sarolikim mapama… Kada odes, sa svojim dragim sitnicama, Kosom iz hebrejskih legendi I usnama raspukle breskve Nesvjesna prirodnih titraja, andjeo spava na tvom tjemenu I vrag se smije s ramena U prolasku bezgranicnog Kada odes ostajem Ruku vezanih na oltaru pocijepanom do neprepoznavanja, Nemocan da zaustavim plimu… Pijan od tebe, mamuran od pohabanih snova... |
Autoru: | NIKMAN [ 01 Mar 2003, 18:36 ] |
Tema posta: | |
Cemu ta jedina suza? Samo mi pogledu smeta. U mom je ostala oku Od starijh, proslih ljeta. Mnoge joj sestrice sjajne Tako zginuse redom. Zginuse u noc i vjetar S radosti mojom i bijedom. Zginuse kao i magla I plave zvijezdice tako, Uz koje sam radosno pjevo, Uz koje sam jadovno plako. I ljubav, ah, tako moju Vjetar je sobom uz'o! Daj se i ti rasplini, Stara, samotna suzo! |
Autoru: | bla bla [ 05 Mar 2003, 00:45 ] |
Tema posta: | |
Volim te a da ne znam ni kako, ni gdje, ni odakle Volim te jednostavno, bez slozenosti i ponosa Volim te jer ne znam nijedan drugi nacin vec ovaj Tako blizu, da je tvoja ruka na mojim grudima moja ruka Tako blizu, da kad sklopis oci, ja utonem u san... |
Autoru: | NIKMAN [ 05 Mar 2003, 06:58 ] |
Tema posta: | |
Kazem ti Kazem ti sve je uzalud Tvoja mi sutnja kazuje vise Sad sve je mnogo tise A moglo je carski biti I tako evo nas Ciste bez grijeha (da puknes od smijeha) Lj. Car-Matutinovic |
Autoru: | bla bla [ 11 Mar 2003, 00:18 ] |
Tema posta: | |
Osjecam, draga, osjecam kosu tvoju sto blista, ali nisam srecan sto odlazim zaista. Jesenjih se noci sjecam dok sjenke breza kruze. Sto dan nije bio vjecan, a mjesec blistao duze. Jos cujem dok patis: " Proci ce godine u letu i zaboravices me sasvim uz neku drugu na svijetu." I danas lipa cvjeta i osjecanja gore ko plamen. Ja srucih toga ljeta cvjetove na tvoj pramen. Ne gubi srce snagu. S drugom ce poljupce tkati. I ja cu ko pricu dragu tebe njoj spominjati. I vjernoscu ne muci me, vjernost svaka meni smeta. Ko pjesnika rodise me, ljubiti cu ko poeta. Neka zvoni pjesma, nek se pjesma lije, ipak nece biti sto je bilo prije. Od gordosti prosle i snage, sto posta? Ova svirka tuzna jedino mi osta. Izljubit cu te, taci tijelom i kao s drugom poc u dom. Ja voljeh djevojku u bijelom, sad plavu volim dusom svom. Jesenjin |
Autoru: | NIKMAN [ 11 Mar 2003, 16:49 ] |
Tema posta: | |
Ne pali svjetlo mjesečina je dovoljna da nam obasja tijela zašto gledati klonule ruke kada mogu osjetiti njihov lik. Oči nam ubija tisuću svijeća pogasi ih odjednom želim te gledati u mraku srebrena je svjetlost moje carstvo. Produži noć za još jedan dan ugasi zvijezde i mjesec na nebu, zora će brzo doći već se vide crvene pruge mog dolaska, polako nestajem u noći. |
Autoru: | bla bla [ 12 Mar 2003, 01:10 ] |
Tema posta: | |
Evo trideset leta kako pratim senku za tvojim nogama Verno sam crno pseto koje se vrti oko tvojih peta Sakriva se u podne za tvoje uspravno telo I izlazi da igra sa kosim suncem po poljima Svetlosnom zicom iz lampe odeva te i raste ukoliko su niske Kako ti volis da citas vecerom u odaji prema svome raspolozenju Samo tada uzdizem se do plafona I gubim se u ponavljanju tvoje ruke koja okrece strane Evo trideset godina kako je moja misao senka tvoje misli Uzalud sam govorio i ponavljao veruje se Ne znam kakvoj cudnoj otmenosti sa moje strane Sve sto je crno nije senka govore mi Uzima se i ostavlja od onog sto sam govorio I da mi dozvole da te volim oni su podmetnuli Stvarnost tela jednu statuu Simbol ukrasen kamenom Otadzbinu A kada stavljaju noz za secenje hartije U nezno pazuho mojih knjiga Ne shvataju ni najmanje zasto ja vicem Oni ne vide da ja krvarim tvojom krvlju I pitam se sta li za njih moje pevanje znaci Ako za svaku rec koja se lomi u mom glasu Oni ne znaju da je to harmonija tvoga grla Ako ne vide oko moga duha tvoje ruke Bar jednom cu ovde da govorim iz svoje duse Covek je izgubljena igra karata Crveno i crno kraljevih slugu i kraljica Ali izmedju letecih boja ima vazduha a i prsti su tu koji bacaju Telo moje sacinjeno je od dve nepoznate koje nisam birao I vidim sa uzasom da se pojavljuju na mojim rukama bakarne pene godina Koje ce obeleziti ruke mog oca o kome necu pricati nista Od koga nemam nista drugo do nacin kako da obaram glavu Zato sto nije cuo dobro na desno uvo i evo gde i ja takodje Od svoje majke imam oblik usiju I nacin rastanja kose Ali dusa u svemu tome ali dusa Bese to jedna dusa neugladjena smucana jos bezoblicna Dusa slepa koja cuje samo zlo kad se govori o svetlosti Dusa iskrsla niko na zna odakle Iz nekog pretka u nesreci vremena Iz nekog ujaka besmislenog i ludog koji nije ziveo Ili samo iz one strasne sramote moje majke kada sam dosao na svet Jedva dusa tek nagovestaj duse rdjavo uoblicena cekinjava dusa Kakva se gubi bez zaljenja na bojnom polju ili sudarima na zeleznicama Jedna sirota dusa koja nije znala sta da cini sa samom sobom Nosena strujom danasnjeg vremena Nikako ne od vrste Hamleta jedva kosa Ofelije Bosa u moru bez pisma u njoj Loptica na japanskom bilijaru koju dokoni gost preganja u nekoj kafanici I ti padas u ''nulu'' ili ''stotinu'' Sto je u stvari jedno isto Dusa u garderobi gde pijani gost ne moze vise da nadje svoju numeru Dusa za jedno vece karnevala a sutra ce se baciti maska Dusa rasparena sa kojom se ne moze izaci medju svet I teska da nosi otrov i mora neprestano da se zaustavlja Nikada nisam razumeo zasto si povela brigu o mojoj dusi Lopatama se mogu zgrtati takve kao sto je moja Ali sta kaze onaj koji prvi put vidi radjanje drugog Cudom hirurgije Sta je rekla moja dusa kada si je ti izvadila iz njene kosuljice Kad sam ja saznao u tvojim rukama da sam ljudsko bice Kad sam prestao da se pretvaram i da se ismevam sto sam postao takav na dodir tvoje ruke Uzmite te knjige moje duse otvorite ih svuda gde bilo Slomite ih da bi im bolje razumeli Miris i tajnu Pokidajte grubim prstima strane Izguzvajte ih iscepajte ih I iz svih cete zadrzati samo jedno Jedan jedini sapat jedan jedini pripev Jedan pogled koji nista ne sputava Jedno dugo hvala koje se promrljava Tu srecu kao neku dolinu Dete - Boga moje obozavanje Beskrajno Ave u molitvama Moju beskonacnu nesanicu Moje cvetanje moje prosijavanje O svesti moja o ludosti moja Moj mesecu maju melodijo moja Moj raju moj pozaru Moja vasiono Elza zivote moj |
Stranica 1 od 43 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |