из пера ненада величковића, сарајевског књижевника...
каквог ли апсурда...
Septembar 2007 / Patridiotske čitankeJedan pogled na nastavu književnosti u Bosni i Hercegovini
(Na poziv časopisa Danas.)
Zašto književnost ima povlašten položaj među drugim umjetnostima, pa za razliku od muzike, slikarstva, arhitekture, plesa, filma i drame ostaje u đačkim rasporedima časova od prvog osnovne do zadnjeg srednje škole? Zato što je
čvršće od drugih umjetnosti vezana za
jezik, tradiciju, religiju – ukratko, za naciju. Drugim riječima:
u nastavi književnosti etničko je ispred estetičkog. Naše obrazovanje je nacionalističko, a književnost je glavno oruđe takvog obrazovanja. Ona ima tu “prednost” da je kao umjetnost slobodna od naučnog ispitivanja, i da se o njoj, kao, ništa konačno i jasno ne može tvrditi ni zaključiti. Istovremeno, njene teme (jezik, simboli, motivi, fabule…) najčešće su vezane za istoriju nacije kojoj pripada.
Trik je jednostavan: tamo gdje nedostaju istorijski fakti, ili gdje činjenice govore protiv interesa nacionalističke elite, “podmeće” se književnost, koja ne mora proći nikakvu “provjeru” vrijednosti ili istinitosti. Služeći se književnošću (nastavom književnosti),
nacionalisti uspijevaju društvu nametnuti
svoju (lažnu, pogrešnu i opasnu) sliku svijeta.
Bosna i Hercegovina, kao zemlja s podijeljena je čitankama koje se razlikuju po pravopisnoj normi, pismu, izboru pi
tri ravnopravna nacionalizma, saca i interpretacijama djela. U srpskom i hrvatskom obrazovnom nadleštvu čitanke su dobrim dijelom prepisane iz Srbije odnosno Hrvatske. Izbor uključuje pretežno srpske ili pretežno hrvatske pisce. U hrvatskim čitankama nema ćirilice, u srpskim je latinica najčešće rezervisana za nesrpske pisce. U bošnjačkim preovladava latinica, iako ustav propisuje
ravnopravnost pisama. Izbor pisaca je uravnotežen, ali nerijetko se ekavica ijekavizira (Vojislav Ilić, Miroslav Antić). Najamanje dvije hrvatske čitanke u popisu autora izbjegavaju kao zemlju/državu njihovog
rođenja/porijekla navesti Bosnu i Hercegovinu. (Mak Dizdar nije bosanskohercegovački ili bošnjački pjesnik, nego “
rođen u Stocu”.)
U bošnjačkim čitankama češće a u hrvatskim rjeđe, povređuju se autorska prava – ne navode se imena prevodilaca. Samo izuzetno vodi se računa o rodnoj ravnopravnosti, inače se favorizuje muškost. (U pjesmi “Mjesto ljubavi, mjesto smrti”, završni stih: “Daj, Bože, da ova zemlja ostane samo moja i mog sina.”) U sve tri grupe uporno se izbjegava korištenja određenja
jugoslavenski. U bošnjačkim se umjesto toga koristi termin
južnoslavenski, što je eufemizam. U srpskim i bošnjačkim čitankama često se za primjere moderne daju romantičarske pjesme. (Šantićeva “Moja otadžbina” Vidi više na
http://www.velickovic.ba). Romantizam se ne posmatra kao stilski pravac nego kao izraz nacionalnog bića. Iz opusa pjesnika drugih stilskih perioda biraju se pjesme s patriotskim motivima.
Patriotizam je presuđujuće mjerilo vrijednosti u izboru pisaca i djela. U ime patriotizma toleriše se
nestručnost. Naprimjer: u srpskoj čitanci stoji da “Roman Miloša Crnjanskog Seobe govori o stalnim seobama kao sudbini srpskog naroda. Traganje za obećanom zemljom i nepoznatim daljinama je istorijska činjenica, ali i unutrašnji svijet pojedinca.”
Što nije tačno! Roman govori u nastojanju srpske zajednice da očuva svoj nacionalni identitet pod tuđom administracijom. Uopštavajući, autori učenicima sugerišu da su “seobe kao sudbina” posljedica miroljubivosti Srba i agresivnosti susjeda.
“Dva su fabularna toka u romanu: jedan prati Vuka Isakoviča i njegov puk na evropskim bojištima, a drugi slika porodični život i događaje u kući Aranđela Isakoviča i njegove snahe Dafine.”
Ni ovo nije tačno: drugi tok ne prati
PORODIČNI život Vukovog brata i Vukove žene, nego njihov
preljubnički odnos. Izbjegavanjem da ovako jasno odredi “drugi fabularni tok” autor ustrajava na idealizaciji Srba.
остатак
овдје.1. ako ne nesto CVRSCE vezano za etnicko ne znaci da je to ISPRED estetickog (nema logicke veze ka ovakvom zakljucku)
2. religija nema nikakve veze sa nacijom (u smislu pojmova)
3. nacionalisticka "slika" je potpuno subjektivno ocijenjena? vrlo NEPROFESIONALNO (a da dodam - i potpuno POGRESNO)
4. ako je neko rodjen negdje to upravo samo i jedino to znaci a ne govori nam nista o tome na kom jeziku on pise ili "ciji" je on pisac - tako da to sto stoji u tim citankama je potpuno ispravno (i nimalo nacionalisticki, ako se vec to trazi - tako da mi -kritika- istog nije jasna)
5. navedena "nestrucnost" u ANALIZI djela je potpuno neodrziva, jer naravno Citanku u svakom slucaju pise neko STRUCAN a taj neko ima pravo sto je i logicno da da SVOJU ANALIZU istog ( naravno u -naucnim- okvirima) u svakom slucaju ne mogu napraviti od djela nesto sto ono nije!
6. btw porodicni ima veze i sa preljubnickim sto da ne.... (preljubnicki prakticno ne bi mogao postojati bez braka kao ni porodica)
u ovom cijelom tekstu prilicno je jasna poruka koju pisac istog zeli da poshalje, ali je u tom nastojanju previse subjektivan (zamisljam kako je zajapuren i isfuran) i pravi niz gresaka koje se ne mogu tolerisati
ohladiti glavu i biti objektivniji - ne bi bilo lose (malo me chudi transformacija ovog covjeka, buduci da ga licno poznajem a i procitala sam nekoliko njegovih knjiga.....)
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
