banjalukaforum.com

Ulice,
nocu su puste,
neki ljudi vode pse,
psi bi da me ujedu,
pa se vjesto izvijam,
mislim, da me ne bi ujeli.
U parku se sastaju
zaljubljeni parovi,
a ja razmisljam o tome kako je
veselo biti gubitik,
ne ucestvovati,
znajuci da kad
od svijeta ne zelis
nista,
ni on od tebe
nece pozeljeti mnogo.
Ili previse.

Prijatno je tako prolaziti
pored fitness kluba.
Svi unutra marljivo
rade, i trude se, vjezbaju
i znoje se.
Ne razumijem sasvim.
Je li to ta
harmonija tijela i duha?
Ta o kojoj se prica
na ekranu.
Je li to cilj nekakav :
zategnuta preplanula koza,
misici.
Kazu da je to ljepota.
Doima se veoma nestvarno.
Uopste ne razumijem porive vjezbaca.
Kao da lice na one ljude sa reklama,
na slikarstvo sa najlon-kesa.
Ne znam.
Ostajem bez odgovora na
pitanje.

Osjecam da je
dobro biti
ruzan i neatraktivan i
mlitav
i zaboravljen.
Nikakva da se ideja pred tobom ne
postavlja,
nikakav cilj,
nikakav ideal.
Djevojke se za tobom ne okrecu.
Muskarci ti ne zavide.
Zivis kao svinja.
Nikome ne trebas.
I zapravo nema razloga da ulozis
bilo kakav napor. Za bilo sta.
Nista.