|
Finale iz opere „Legenda o Safikadi“
Autentična i autohtona banjalučka opera o nesretnoj ljepotici Safikadi, prvi put je sinoć predstavljena zeničkoj publici. Naime, kamerni hor i orkestar Arion iz Banja Luke, zajedno sa kamernim orkestrom i horom iz Zenice izveli su finalni dio ove opere na 12. međunarodnom festivalu Zeničko proljeće. Solisti su bili sopranistice Anđelka Jokić i Lidija Pajić, zatim bariton Dejan Heraković, pijanista Arsen Čarkić, te violinisti: Florian Balaži Ivan Otašević, pod dirigentskom palicom Muharema Insanića.
Opera koja se radi po poemi Safikadi, koju je još 1978. godine, napisao banjalučki publicista, književnik, novinar – urednik na Radiju RS-a Slavko Podgorelec, još uvijek nije završena, a Muharem Insanić, profesor muzičke teorije i umjetnički rukovodilac banjalučkog Kamernog hora i orkestra Arion, koji piše muzičku poemu o toj ljubavnoj legendi odlučio je publici predstaviti njen finalni dio.
„Nakon Zeničkog proljeća planiramo 15. jula u Banjoj Luci izvesti uvertiru Legende o Safikadi i to ponovo udruženim snagama sa zeničkim muzičarima. Mada cijelu operu nosim u duši, želim da čujem mišljenje prijatelja i muzičkih stručnjaka za finalni dio i uvertiru, kako bi to na kraju ipak bila autohtona opera karakteristična za naše podneblje“, kaže Insanić.
Na programu sinoćnjeg koncerta koji je održan u velikoj dvorani Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, pored finalnog dijela Legende o Safikadi, publika je imala priliku da čuje i kompozicije Mocarta, Pergolezija, Mokranjca, Odaka, Hacea…
Datum premijere se za sada ne zna, umjetnici su suviše osjetljivi i ozbiljni, a i sačekat ćemo da se završi jedna četvrina posla.
Safikada - banjalučka ljepotica
Legenda o Safikadi
Po legendi, mlada Banjalučanka Safikada zaljubila se u vojnika koji je služio u tvrđavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna, ali idulu je pokvario poziv na daleki front. Safikada je teško podnijela odlazak svog voljenog, a ubrzo je do nje stigla i strašna vijest da je njen voljeni izgubio život na Dalekom istoku.
U očajanju, Safikada je obukla najljepše svadbeno ruho i pohitala pred top na tvrđavi Kastel, koji je svakog dana označavao podne. Tačno u podne Safikada je stale pred top i otišla u smrt da bi vječno bila sa svojim voljenim.
Mjesto na kojem je sahranjena mlada Safikada nije sa sigurnošću utvrđeno – neki kažu da je ono prvobitno sahranjena u kompleksu Ferhadije u Safikadinom turbetu, koje je uništeno miniranjem Ferhadije 1993. godine, dok drugi smatraju da se Safikadin grob nalazi na početku ulice koje vodi do tvrđave Kastel.
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen-groba, postoji ljudski kostur položen u smjeru zapad-istok.
„Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka“, naveo je u izvještaju o grobnici arheolog Boris Graljuk.
Safikadin navodni grob danas služi kao paganski oltar brojnim zaljubljenim dušama, koje na Dan zaljubljenih tamo dolaze da zapale svijeću ili ostave ceduljice sa napisanom željom.
Safikadin grob
Niko ne zna tačno koliko dugo se upravo na grobu banjalučke Julije, Safikade, pale svijeće. Uvijek, u svako doba dana i noći. Rade to posebno mladi, zaljubljeni, a vjerujući da će im paljenja svijeće osigurati trajnu ljubav. Svijeće pale i stariji. Iz zahvalnosti, jer su se uvjerili u legendu.
Dok su se tokom rata, nažalost, rušili brojni vjerski objekti, mjesto koje se u Banjoj Luci zove Safikadin grob, nije dirnuto. Ono spaja i one koji su tu i one koji dolaze i prolaze kroz Banja Luku.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Ali da danas neko pokusa da sebi zivot oduzme na Kastelu,ne bi se morao puno truditi...Samo se malo prosetas okolo i nesto se te vec ubiti... 
