Sve što je ružno, čovjek svjesno potiskuje u zaborav. Ali, preko kulturocida koji je počinjen samo sa jednim ciljem u BIH, ne smije se olahko preći.
Na današnji dan, prije deset godina, agresori na Bosnu i Hercegovinu nakon višesatnog granatiranja, uspjeli su zapaliti zgradu sarajevske Vijećnice.
Ovaj barbarski čin, bio je samo jedan u nizu počinjenih tokom četiri godine beskrupuloznih napada na bh. gradove, koji su imali samo jedno za cilj - uništiti sve što bi moglo ukazivati na bosansku državnost, postojanje Bošnjaka kao naroda na ovim prostorima, te hiljadugodišnju historiju ove zemlje.
Da su "nemilosrdni napadači" u svojim glavama zamislili, ne samo uništiti jedan narod, već i pisane tragove o njegovom postojanju i obitavanju na ovdašnjim prostorima, dokaz je i granatiranje i spaljivanje Vijećnice, koje je "školski primjer" kulturocida.
Svoj bijes "oni" su 25. avgusta 1992. godine iskalili, što je zgranulo i šokiralo cijeli civilizirani svijet, na zgradi sarajevske Vijećnice - specifičnom simbolu bh. kulture. Uništavanjem zgrade, izgrađene u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, u kojoj se nalazilo dva miliona knjiga, mislili su da mogu zatrti, ama, baš sve.
No, prevarili su se, kao i svaki put u godinama agresije, kada su uništavali kulturno-historijsko blago Bosne i Hercegovine.
Danas, na dan kada je gorjela Vijećnica, mnogi se vjerovatno i neće sjetiti šta se događalo tog 25. avgusta 1992. godine. Sve što je ružno, čovjek svjesno potiskuje u zaborav. Ali, preko kulturocida koji je počinjen samo sa jednim ciljem u Bosni i Hercegovini, ne smije se olahko preći.
Ne samo da se takvo što više ne bi ponovilo, već da bi i Vijećnica i svi ostali spomenici kulture-njemi svjedoci postojanja države BiH i njenih naroda-bili jednoga dana obnovljeni.
_________________ "S' vrha Sehitluka, zidina Kastela,
u srce me rani, zelena strijela.
Nosim te u srcu, cuvam te u ruci,
pjevam samo o tebi, mojoj Banjaluci.
Ti si radost srca, nasa topla luka,
ti si san djetinstva, nasa Banjaluka"
|