Noc u paklu
Progutao sam ogroman gutljaj otrova. – Neka je triput blazen savet na koji sam nadosao! – Utroba mi gori. Zestina otrova savija mi udove, izoblicuje me, obara me. Umirem od zedji, gusim se, ne mogu da vicem. To je pakao, vecno mucenje! Vidite plamen kako suklja! Gorim bas propisno. Pozuri, djavole!
Nazirao sam povratak dobru i sreci, spasenje. Zar mogu opisati svoje prividjenje, kad vazduh pakla ne podnosi himne! To su bili milioni divnih bica, jedan ljupki duhovni konvert, snaga i mir, plemenita castoljublja, i znam li sta sve ne?
Plemenita castoljublja!
A to je jos zivot! – Ako je osuda vecita! Covek koji zeli da se osakati zaista je osudjen, zar ne? Ja verujem da sam u paklu, dakle i jesam u njemu. Tako se ostvaruje ucenje veronauke. Ja sam rob svoga krstenja. Roditelji, vi ste izazvali moju nesrecu; izazvali ste i svoju. Siroto nevinasce! – Pakao ne moze da napadne pagane. – To je opet zivot! Slasti prokletstva bice docnije jos dublje. Hocu zlocin, brzo, nek padnem u nistavilo, po odluci ljudskog zakona.
Cuti, ali cuti! ..... Sramno je to prebacivanje ovde: Sotona koji tvrdi da je plamen gadan, da je moj bes uzasno glup. Dosta! ...... Dosta sa tim zabludama koje mi sapucu, s tim carolijama, laznim mirisima, detinjastim svirkama. – Pa recite da posedujem istinu, da vidim pravdu : moje rasudjivanje je zdravo i odresito, spreman sam na savrsenstvo .... Ponos. – Koza na mojoj glavi sasusuje se. Milost! Gospode, bojim se. Zedan sam, tako zedan! Ah! Detinstvo, trava, kisa, jezero na kamenju, mesecenina kada je zvonik tukao na dvanaest....... Djavo je tada na zvoniku.Marijo! Sveta device! ..... Uzasava me moja glupost.
A tamo dole, zar nisu sve to cestite duse, koje mi zele dobro .... Dodjite .... Imam nekakav jastuk na ustima, one me ne cuju, to su aveti. Zatim, niko nikada ne misli na drugog. Nek se se ne priblizuju. Ja mirisem na izgoretinu, izvesno je.
Prividjenja su bezbrojna. To je zaista ono sto sam uvek imao: ne verujem vise u istoriju, zaboravljam nacela. Cutacu o tome: pesnici i vidoviti ljudi mogli bi da budu ljubomorni. Ja sam hiljadu puta bogatiji od najbogatijih, budimo skrti kao more.
Ah, gle! casovnik zivota upravo se zaustavio. Ja vise nisam na svetu. – Bogoslovija je zaista ozbiljna, pakao je sigurno dole, - a nebo gore. Zanos, mora, spavanje u plamenom gnezdu.
Koliko u paznji polja ima obesenjastva .... Satan, Necastivi, trci sa divljim semenkama ... Isus ide preko purpurnih kupina, ne savijacu ih .... Isus je hodao po razljucenim vodama. Fenjer nam ga je pokazao kako stoji, bled i smedjih vitica, uz bok smaragdnog vala .....
Ja cu skinuti veo sa svih tajni: s tajanstvenosti verskih ili prirodnih, sa smrti rodjenja, buducnosti, proslosti, kosmogonije , nistavila. Ja sam majstor u fatazmagorijama.
Slusajte! ...
Ja posedujem sve darovitosti! – Ovde nema nikoga i nekog ima : ja ne bih hteo rasuti svoje blago. – Da li neko zeli crnacke pesme, ili plesove hurija? Zeli li neko da isceznem, da uronim u potragu za prstenom? Zeli li neko? Ja cu praviti zlato, lekove.
Poverite se dakle meni, vera daje olaksanje, vodi, ozdravljuje. Dodjite svi, - cak i mala deca, - da vas utesim, da se za sve vas raspe nase srce, - cudesno srce! – Siromasi, radnici! Ja ne trazim molitava; samo vase poverenje dovoljno mi je da budem srecan.
- I mislimo na mene. Ja zbog ovoga ne zalim mnogo za svetom. Imam srecu da ne patim vise. Moj zivot je bio samo slatka ludost, to treba zaliti.
Kojesta ! Nekreveljimo se sto bolje mozemo.
Zaista, mi smo izvan sveta. Nema vise nikakvog zvuka. Moje culo pipanja je iscezlo. Ah! moja kulo, moja Saksonska zemljo, moj avrbova sumo! Veceri, jutra, noci, dani .... Sto sam umoran!
Morao bih da imam svoj pakao za bes, svoj pakao za bes, svoj pakao za ponos, - i pakao milovanja; koncert paklenih svetova.
Skoro sam mrtav od umora. To je grob, ja odlazim k crviima, o uzase nad uzasima! Satano, lakrdijasu, ti hoces da me rastopis svojim carolijama. Ja trazim. Ja trazim! Udarac vila, kaplju plamena.
Ah! opet se popeti u zivot! Osinuti ocima nase nakaznosti. I ovaj otrov, taj hiljadu puta prokleti poljubac! Moja slabost, krutnost sveta! Moj boze, milost, skrij me, drzim se suvise lose! – Ja i jesam i nisam sakriven.
To je plamen koji uzdize sa svojim gresnikom.
_________________ Olovka pise srcem!!!
|